Bivši predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenad Čanak ocijenio je da je teško očekivati da će aktuelna vlast u Srbiji prihvatiti izborni poraz, s obzirom na, kako je naveo, način na koji kontrolira institucije i politički sistem.

Gostujući u podcastu Balkan Rules, Čanak je izjavio da vlast vlada apsolutistički i nastoji kontrolirati svaki nivo upravljanja, od mjesnih zajednica do državnih institucija.

“Kada je vlast ‘banditska’ kao ova, kada vlada apsolutistički, težeći da kontroliše i najmanju mesnu zajednicu, teško je očekivati da će na bilo kakvim izborima prihvatiti hipotetički izborni poraz“, rekao je Čanak.

On je istakao da je studentski pokret časno pokušao pokrenuti građane nakon tragedije u Novom Sadu, ali smatra da u Srbiji danas ima više ljudi koji podliježu pritiscima, strahu i ucjenama nego onih spremnih da mijenjaju sistem.

“Nek mi neko objasni, kada u svakoj mesnoj zajednici, svakoj opštini i gradu organizovana kriminalna grupa vrši vlast, da li neko stvarno misli da Aleksandar Vučić može izgubiti izbore“, upitao je Čanak!?

Prema njegovom mišljenju, međunarodni posmatrači neće riješiti problem izbornih uvjeta, već bi mogli dati dodatni legitimitet budućoj vlasti.

Čanak smatra da bi, po uzoru na model ruskog predsjednika Vladimira Putina, Aleksandar Vučić nakon izbora mogao preuzeti funkciju predsjednika vlade kao ključnu poziciju izvršne vlasti.

Govoreći o studentskom pokretu, čiju je borbu u početku podržavao, Čanak je kritizirao je njegovo kasnije ideološko skretanje udesno. Posebno je izdvojio govor profesora Mila Lompara na studentskom skupu za Vidovdan 2025. godine, ocijenivši da takvi potezi ne mogu predstavljati alternativu aktuelnoj vlasti.

“Sve je to beogradsko klupko zmija prema kojem osećam ogromnu odvratnost. Razlike u mišljenju svode se na pitanje: ‘Što ti, a ne ja?'“, zaključio je Čanak.

Posebno je bio zanimljiv Čankov istup o Miloradu Dodiku, smijenjenom i osuđenom bivšem entitetskom predsjedniku.

„Slobodna Bosna“ donosi najzanimljivije dijelove dvosatnog razgovora.

-... E sad se postavlja pitanje – zašto? Iz jednostavnog razloga što su ovi u Istočnoj Nemačkoj prešli pravo iz Hitlerovog totalitarizma, nacizma, je l’ tako, u Staljinov totalitarizam i nikada nisu imali iskustvo demokratskog društva. A ti sad očekuješ da se na Balkanu nešto promeni bez toga da ti desetine generacija obrazuješ u demokratskom duhu, da ih obrazuješ tako da shvate gde je zlo i da ga vide čim se pojavljuje, a ne kad ti dođe s krvavom kamom u ustima na kućni prag. E, to je suština priče i zbog toga Dejtonski sporazum nije mir, nego je Dejtonski sporazum bio prekid rata na način Versajskog ugovora.

Bogu hvala, nije došlo do drugog poluvremena, kako to neki danas nazivaju, međutim ono stalno visi u vazduhu. I na tom drugom poluvremenu i priči o njemu, ogroman broj tih parazita, kao što je Mile Dodik i ostali, proizvode taj osećaj zastrašenosti stanovništva, netrpeljivosti – govoreći „šta ima Balije da kupuju stanove u Trebinju, u Istočnom Sarajevu“, itd. Ko daje pare za lobiranje u Washingtonu za nezavisnu Republiku Srpsku? Pa Mile Dodik. Zašto? Da bi dizao tenziju i da to bude stalno pitanje. Jer, dok je pitanje hoće li se Bosna raspasti, dotle niko ne pita za korupciju, dotle niko ne pita gde su pare, dotle niko ne pita zašto živimo kao zadnji bednici u zemlji koja bi mogla da bude, u odnosu na druge zemlje, zemlja koja ima i Nobelovca i Oskarovce i štogod hoćeš.

KAD KRENE BJEŽANIJA

Ta ista zemlja ne može da odmakne od toga hoće li Mile Dodik ovo ili će Mile Dodik ono. Jeste vi, bre, ljudi poludeli.

Nema tu neke velike priče. Isto važi i za Srbiju. Srbija je zemlja koja se nikada nije formirala, u punom smislu te reči, u bilo kakvu organizovanu strukturu koja bi imala ikakve elemente demokratije.

Jednostavno, smene su uglavnom bile time što se neko ubije – od Aleksandra Obrenovića 1903. i Majskog prevrata, do Zorana Đinđića. Tako su se pravile smene.

I sada kada ti shvatiš da je to tako i shvatiš da u tom smislu nema potencijala, tim pre što oko 45.000 ljudi, kako se procenjuje, odlazi godišnje iz Srbije. To su uglavnom ljudi u fertilnom dobu, ljudi obrazovani, ljudi koji mogu da dobiju brzo i lako posao na Zapadu.

I znači tebi je isceđen rezervoar pameti iz Srbije. Ne samo da kažeš da je to 500.000 ljudi, pola miliona ljudi je otišlo. Ne, ne, to nije bilo kojih pola miliona. To je onih pola miliona koji su imali šansu da nešto promene.

Tih pola miliona je otišlo. A ko je došao? Došli su oni koje, recimo, ovaj sad usisava u ogromnim količinama svake godine. Kada pogledaš koliko se gradi u Novom Sadu, ti vidiš da se bukvalno preseljava kompletno srpstvo u Novi Sad.

Jer u Beogradu je previše oštra mafija, pa je u Novom Sadu nešto mekše, pa je tu lakša mafija. I ko su ti koji dolaze? To su oni gde Mile Dodik kupuje ovde nekretnine, zato da bi imao, kada krene bežanija iz severoistočne BiH, da ima već ono kao spremno da od toga napravi biznis. Vi stvarno mislite da se to ne zna? Vi stvarno mislite da je neko lud, pa ne vidi šta se događa? Prvi put u istoriji su cene nekretnina u Novom Sadu, osim Beograda na vodi, stigle cene nekretnina u Beogradu.

Zašto? Zašto postoji ogromna potražnja za čim? Za stanom i prostorom? A najveći broj tih stanova je prazan. Znači, nije to, nego postoji ogromna potražnja za pranjem para. Kako se peru pare? Kupiš nekretnine za pare za koje te niko ne pita za poreklo, time što ćeš plaćati bez računa majstore, ne znam, drvenariju, ovo-ono, drži-ne daj, a onda se uknjižiš kao vlasnik tog stana, pa ga prodaš i to ti legne na račun i ti imaš čiste pare, s kojima onda postupaš kao da si vešt biznismen.

MILE DODIK, SRBIN NEPOZNATOG PORIJEKLA

Jel neko stvarno misli da smo svi mi blesavi pa ne vidimo šta se događa? Da ne vidimo da je čitava ta priča u stvari pljačka najobičnija, u kojoj za razliku od Istočne Nemačke, u kojoj je njihova tajna policija Štazi Evangelističku crkvu vodila računa o postupcima jer su opozicionari koristili resurse Evangelističke crkve za opozicionalno i disidensko delovanje.

Ovde je tzv. Srpska pravoslavna crkva, preciznije tzv. Srpska, tzv. pravoslavna, tzv. crkva, jednostavno to je jedna udružena grupa kriminalaca koja je uzurpirala ime jedne istorijske institucije i onda po okriljem tog imena, koristeći zakon o verskim zajednicama, dosta široko shvatajući ga, se pretvorilo u perionicu para, u građevinsku firmu, jer ne znam da li znate da Srpska pravoslavna crkva je građevinska firma i ostalo, zidaju zgrade, uzimaju pare Onda recimo da je Srpska pravoslavna crkva, da je ta SPC u stvari po prihodu najprofitabilnija grupacija u Srbiji posle naftne industrije, pošto za ove što rade sa praškastim materijalima kolumbijskog porekla nemamo podatke. I to je suština priče.

Da je Srbin politički projekat i to je suština priviše. I kada god Aca Srbin iz Čipuljića i Mile Dodik nepoznatog porekla govore o Srbima, oni u stvari govore o jednom prvo preciznom političkom programu a taj program je da „mi uzemo lovu jer smo pametniji, jer ko ima para taj je pametniji“.

Kod nas, Srbin nije onaj za koga se ne može reći da je lopov. Da je sklon nesebičnim osjećanjima prema tuđim materijalnim sredstvima. Nije stvar u tome nego je on u stvari snalažnjiv. Snašao se. Kontroverzni biznismen. I sada, kako ti možeš biti Srbin ako ne podržavaš Mileta Dodika i Acu Srbina iz Čipuljiića, kazao je Čanak.