Branitelji i braniteljice ljudskih prava u Bosni i Hercegovini godinama se suočavaju s kontinuiranim pritiscima, prijetnjama i pokušajima diskreditacije, često od strane nosilaca javne vlasti i političkih aktera. U takvom okruženju, sistemska podrška im je uglavnom izostajala.

Izazovi: SLAPP tužbe i dugotrajni sudski postupci

U Sarajevu su nedavno predstavljeni završni rezultati rada Linije za pomoć braniteljima i braniteljicama ljudskih prava u Bosni i Hercegovini (Human Rights Defenders Helpline), projekta koji su realizovali Helsinški parlament građana Banja Luka i Udruženje BH novinari.

Tom prilikom predstavljen je i izvještaj o monitoringu medijskog izvještavanja o pravima i sigurnosti ove grupe građanskih aktivista.

Izvršni direktor Helsinškog parlamenta građana Banja Luka Aleksandar Žolja naglasio je da, iako je projekat formalno završen, Linija za pomoć nastavlja s radom.

„Želimo jasno poručiti da branitelji i braniteljice ljudskih prava nisu sami“, kazao je Žolja. Linija ostaje aktivna uz angažman 15 pravnika i 12 advokata raspoređenih širom BiH, kako bi pravna pomoć bila dostupna braniteljima u svim dijelovima zemlje. On je podsjetio da su branitelji ljudskih prava često izloženi SLAPP tužbama, strateškim tužbama usmjerenim protiv javnog djelovanja, te dugotrajnim sudskim procesima koje ne mogu sami finansijski izdržati. Država, kako je naveo, nerijetko ne samo da izostaje s podrškom, već se pojavljuje i kao protivnik.

„Naša uloga je da pružimo pravnu i institucionalnu podršku tamo gdje ona izostaje“, naglasio je Žolja.

Pravnik i koordinator Help Line-a Filip Novaković pojasnio je da Linija nije zamišljena kao paralelna institucija, već kao mehanizam podrške i solidarnosti.

“Ovo nije korektiv postojećeg sistema, već poruka braniteljima da u ključnim trenucima neko stoji iza njih”, poručio je.

Tokom prethodne dvije godine Linija je postupala u 17 slučajeva. Dva su okončana u korist branitelja, tri djelimično, dok je sedam predmeta još uvijek u toku. Istovremeno, prema domaćim i međunarodnim institucijama za zaštitu ljudskih prava upućene su stotine inicijativa.

Prije uspostavljanja ove Linije, u Bosni i Hercegovini nije postojao nijedan poseban mehanizam koji bi braniteljima ljudskih prava osigurao besplatnu pravnu ili drugu vrstu podrške, niti je njihov položaj bio jasno definisan u institucionalnom i pravnom okviru.

Novaković je upozorio i na izražen problem institucionalne pasivnosti, posebno u politički osjetljivim slučajevima.

„U velikom broju predmeta suočavamo se s administrativnom šutnjom, a tužilaštva često ne informišu prijavitelje o toku postupaka, čime se dodatno krše njihova prava“, naveo je Novaković.

Dodao je da je u toku izrada nacrta Zakona o zaštiti branitelja i braniteljica ljudskih prava, koji bi Bosnu i Hercegovinu mogao učiniti prvom državom u Evropi s posebnim zakonom u ovoj oblasti. Vrlo mali broj država u svijetu, dodao je, ima ovakav sistemski zakon.

“Zaštita branitelja ljudskih prava nije privilegija jedne grupe. To je preduslov za vladavinu prava, za demokratski dijalog, za društvo u kojem se problem rješavaju javno, a ne represijom. Društvo koje ne štiti svoje branitelje, dugoročno gubi sposobnost samokorekcije”, navodi Novaković.

Medijsko izvještavanje o braniteljima ljudskih prava

Profesorica Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu predstavila je rezultate istraživanja o medijskom izvještavanju o braniteljima i braniteljicama ljudskih prava. Izvještaj pokazuje da je takvo izvještavanje često prigodničarsko: u vremenu i trenucima kada se organiziraju kampanje ili se uglavnom radi o dnevnom pokrivanju događaja koji organizuju branitelji i braniteljice ljudskih prava.

Turčilo je istakla da način na koji mediji izvještavaju direktno utiče na odnos javnosti prema braniteljima ljudskih prava. Tako, kada su naslovi senzacionalistički ili negativno intonirani, veći je i broj komentara mržnje, govora mržnje ili diskriminacije.

“Nije to ništa novo, ali je dobro vidjeti u reprezentativnom uzorku jer nas to podsjeća i na odgovornost medija, ne samo načina na koji izvještavaju, nego i načina kako uokviruju ove teme kroz naslove, fotografije, opremu i slično”, kaže Turčilo, te zaključuje da “što smo profesionalniji, to je i odnos javnosti korektniji prema ovim temama”.