Volio bih da me neko zaposli, ako je nekom potreban di-džej na radiju ili kopač krompira… Ili prodavac, ja imam položen trgovački ispit, imam i ugostiteljski ispit takođe, tako da mogu da budem i konobar. Ja sam čovjek totalno bez primanja, živim na rubu egzistencije. Ako je nekom potreban radnik, neka me nazove – poručio je Goran Bare.

Posljednje dvije godine Goran Bare živi dosta povučeno, iako je ranijih godina imao vrlo turbulentan život.

Kako kaže Goran za svojih 40-ak godina karijere svašta je doživio, ali gubitak supruge s kojom je bio dvije godine u braku mu je bio najteži period u životu. Poslije toga su mu ljekari ustanovili i maničnu depresiju.

– Žalim najviše za ženom. Ja sam tad doživio slom živaca. Probudio sam se pored nje, ali ona nije spavala nego je bila mrtva kraj mene i to me je tako uništilo da ne možeš izaći iz kreveta, ne zanima te ni dijete ni roditelji i najviše bi volio da te nema. Kad sam to osjetio doktori su mi rekli da bolujem od manične depresije i onda dobiješ brdo tableta – ispričao je Bare.

Goran Bare rođen je 1965. u Vinkovcima, kao drugo dijete iz siromašne radničke porodice. Prve bendove počeo je da osniva već s 12 godina s prijateljima iz razreda, nastupajući u školi. 1980. godine, s 15 godina, s prijateljem Marinom Pokrovcem osniva “Duo debili” i održava svoj prvi veći nastup, pred oko 1.000 ljudi u vinkovačkom Domu omladine.

Od 1980. do 1984. godine Bare oblikuje svoj scenski nastup, pjevajući s raznim lokalnim sastavima. Krajem 1984. godine osniva grupu “Majke” i donosi odluku da je muzika njegov životni poziv. Uslijedila su prva studijska snimanja, nastupi, recenzije i radijska emitovanja njihove muzike.

1986. godine u zagrebačkom Lapidariju i beogradskoj Akademiji održavaju prve važnije svirke, gdje ih uočava zagrebački nezavisni izdavač Zdenko Franjić. Nudi im saradnju, pa 1987. “Majke” snimaju prvi promo materijal sa 14 pesama nazvan ”Majke zauvijek” za Franjićevu nezavisnu etiketu “Slušaj najglasnije”.