Kada nudi svoje „dobre usluge“ bivši gradonačelnik Mostara i tata-mata za sve; od politike do sporta, kulture i filantropije, Safet – Sajo Oručević - ima vrlo „jednostavan princip“.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Njegova „teorija svega“ izgleda ovako: Ono što je bilo dobro – to je samo moja zasluga! Ono što je, pak, bilo polovično, loše ili se na kraju balade pokazalo kao strateški katastrofalno... eeee za to su krivi - neki drugi!

Nekada je znao „krivce“ pronalaziti u svojoj neposrednoj okolini ili među ljudima za koje (i danas) vjeruje da ih je „lično izmislio“, ali je sada malo povisio ulog.

Okrenuo ploču...

Krivo je Sarajevo! – tvrdi Oručević na kraju svoga „spontanog obraćanja“ na jednom nedavnom javnom skupu u Mostaru. U zanosu glasnog odobravanja prisutnih „fanova“ Oručević je svoj govor euforično zaključio porukom Sarajevu... „nos' vas đavo više“!?

Vodeći se idejom selektivnog mišljenja i (pro)biranja, njemu milih, istorijskih činjenica i fakata, Oručević, namjerno, zaboravlja na svoju ulogu u tih zadnjih tridesetak godina. Prije svega, da nije bilo tog' i takvog Sarajeva, koje je... kao i more... „krivo za sve“ i koga treba „odnijeti đavo“!?, sveprisutni Sajo teško da bi ikada izašao iz okvira lokalne (ne)bitnosti.

Hvalio se (na)okolo po skupovima i medijima kako je on sve ispregovarao u Daytonu kako treba, na izborima, kasnije -pobijedio on, a ne Lista... a onda su došli „neki loši đaci“ i sve to pokvarili!?

On se već neko vrijeme pokušava ograditi od nekadašnih sponzora i mecena uz čiji je išaret i bio to što je bio – bez obzira što još uvijek misli da je do određenih pozicija ili situacija stigao samo svojom „genijalnošću“.

Razloga za debatu o politici Sarajeva prema Mostaru i Hercegovini itekako ima i treba ih biti, ali onda se sve karte moraju staviti na sto, pa i lokalne politike svih ovdašnjih lidera, koje se, međutim, uporno mistificiraju, zamagljuju ili se o njima jednostavno – ne razgovara.

I o drugim stvarima o kojima bi se itekako moralo porazgovarati uporno se šuti, jer istina najbrže umire u memli i mraku duhovnog podruma.

Polemisati sa Oručevićem oko (njegovih) istorijskih činjenica i posljedičnih zaključaka - jednostavno nema smisla, jer on ima samo svoju priču, koju uporno vrti i samo prilagođava svojim trenutnim potrebama. Valja se, međutim, prisjetiti da je baš on bio taj koji je nakon izborne pobjede na prvih izborima u Mostaru čelnu poziciju u gradu lakonski poklonio HDZ-u!?

Da ga i na taj potez nije „natjeralo zločasto Sarajevo“, koje mu je - kako tvrdi svojevremeno... „otkinulo glavu“?

Još je zanimljiviji i misteriozniji njegov svojevremeni odlazak (ili bolje reći nestanak) iz političkog života Mostara, zbog „razočaranosti“. Prava je istina da je Oručević Gradsku upravu i Mostar napustio u najgorem mogućem trenutku i uz tek par brzinskih rečenica.

Eto ja odoh, a vi vidite kako ćete...

Kada „targetira“ Sarajevo, Oručević zapravo ponavlja skoro istu tezu Banja Luke i Mostara o „političkom Sarajevu“ kao jedinom krivcu... samo iz druge vizure gledanja.

Na kraju krajeva, ako se Mostar, prema Oručeviću, nije mogao odbraniti uz, makar i „simboličnu pomoć“ Sarajeva, kako će tek, eventualno, to uraditi sam?

Taj vrli plan nismo čuli, ali jesmo lapidarne optužbe, koje mogu nanijeti puno štete gradu i regiji. Zapravo, postoji i nekakav „plan“, koji uključuje formiranje „zajedničke (njegove?) liste“, na kojoj bi se kandidati birali „izvlačenjem loptica iz šešira“!?

Definirajući „Sarajevo“ kao jedan od dva „glavna problema“ Bošnjaka Mostara i Hercegovine, Oručević se, izgleda, želi nametnuti kao nekakv novi – „nadstranački lider“. Početak i kraj svega.

Sajo-paša na Hercegovini!

Onaj u koga se ne sumnja i čije se ime ne izgovara bez barem mrvice drhtavog tona i strahopoštovanja u glasu.

Pokrenuo je opet medijsku ofanzivu. Komentariše sve što mu se čini „kuretno“... od Mevlane do Halida.

Uskoro će kažu... i stranka!