Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine da jednoglasno nominira Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir predstavlja moralno, političko i civilizacijsko poniženje ove zemlje.

Odluka donesena “zbog angažmana na uspostavljanju trajnog mira u Pojasu Gaze” pokazuje do koje mjere su institucije BiH spremne žrtvovati istinu, dostojanstvo i vlastite principe radi puke političke predstave.

Jer kako drugačije objasniti činjenicu da zemlja koja je preživjela genocid i masovno etničko čišćenje — sada nominira čovjeka čija je administracija sistematski podržavala politiku izraelskog etničkog čišćenja, rušenja civilnih naselja, ubijanja djece i progona naroda Gaze?

Licemjerje mira
Trumpova “mirovna” politika na Bliskom istoku bila je sve osim mirovna.
Njegova administracija je:
1. priznala Jerusalem kao glavni grad Izraela, čime je poništila decenijama uspostavljene međunarodne norme i Ujedinjene nacije;
2. ukinula sredstva UNRWA-i, agenciji koja pomaže palestinskim izbjeglicama;
otvoreno podržala izraelska naselja na okupiranim teritorijama, i time prekršila međunarodno pravo;
i, najzad, pokušala “prodati mir” kroz tzv. Abrahamove sporazume, koji su služili normalizaciji odnosa arapskih režima s Izraelom, ali ne i rješenju palestinskog pitanja.
To nije bio mir — to je bilo cementiranje nepravde.

I sada, zemlja koja je i sama svjedočila kako međunarodna zajednica okreće glavu od genocida, nominira čovjeka čije su politike otvoreno legitimisale represiju i okupaciju.

Odgovornost SAD i kultura nekažnjivosti
Sjedinjene Američke Države nisu samo posmatrači u genocidu nad Palestincima. One su aktivni saučesnici — finansijski, vojno i diplomatski.

Tokom posljednje godine, Washington je blokirao više rezolucija UN-a o prekidu vatre, odbio sankcionisati izraelske zločine i nastavio isporučivati oružje režimu koji uništava Gazu.
Kako, onda, govoriti o “mirotvorcu”?
Kako čovjek čije su odluke doprinijele eskalaciji rata, rušenju bolnica i škola, može biti simbol mira?
I još gore — kako to može podržati Predsjedništvo BiH, država koja je i sama bila žrtva istog međunarodnog licemjerja devedesetih?

Kome i zašto treba ova sramota
Najveće pitanje u svemu nije čak ni Trump.
Pitanje je: ko i zašto u BiH ima interes da ga nominira?
Prema dostupnim informacijama, inicijativa je došla od Željke Cvijanović.
U augustu je njen prijedlog bio odbačen jer, prema riječima Denisa Bećirovića i Željka Komšića, “nije ispunjavao proceduralne uslove”.
Dva mjeseca kasnije, isti ljudi su glasali za isti prijedlog — sada “jednoglasno”.

Šta se promijenilo?
Ništa osim političkih odnosa u Predsjedništvu.
Zato ovo nije odluka iz uvjerenja — već ustupak, simbolična moneta u trgovini s Dodikom i nacionalističkim blokom koji konstantno prijeti disolucijom države.
Bećirović i Komšić, očito, pristali su na “kompromis” kako bi očuvali formalno jedinstvo Predsjedništva.
Ali taj kompromis ima cijenu — moralnu, historijsku i političku.

Sjećanje kao mjera dostojanstva
Bosna i Hercegovina, koja još traži posmrtne ostatke žrtava iz Prijedora, Foče i Srebrenice, sada učestvuje u simboličkom pranju savjesti jednog od najdestruktivnijih američkih predsjednika u novijoj historiji.
To nije samo paradoks — to je uvreda svakoj majci koja još traži sina, svakom djetetu koje je odraslo bez oca, svakom građaninu koji je preživio opsadu, logor i progon.
Jer ako mi, narod koji zna šta znači genocid, danas zatvaramo oči pred genocidom nad Palestincima — onda smo izgubili ne samo historijsko pamćenje, nego i ljudsko dostojanstvo.

Nobel s licem krvi
Nominacija Trumpa za Nobelovu nagradu nije čin mira.
To je politička poruka: da su zločini oprostivi ako su dovoljno moćni počinioci; da se mir može kupiti propagandom; da se istina može zaboraviti ako je neugodno podsjeća na savjest.
Ova odluka ne govori ništa o Trumpu — on je već odavno pokazao šta misli o miru, pravu i ljudskosti.

Ali mnogo govori o nama: o našoj šutnji, o našoj spremnosti da zaboravimo, i o našoj beskrajnoj sposobnosti da se saginjemo pred jačima.
Bosna i Hercegovina je jednom bila simbol žrtve i otpora.
Danas, s ovom nominacijom, postala je simbol pristanka na laž, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmačević.