Ponovno stupanje na dužnost predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trumpa početkom godine označilo je i početak geopolitičkih promjena, dok je ubijanje Palestinaca u Gazi pokazalo sramotu čovječanstva, kazali su eksperti za vanjsku politiku i političke ličnosti koje je intervjuirala Fena.

Hajrić: Početak perioda geopolitičkih pomjeranja

Nekadašnji savjetnik u Predsjedništvu BiH i bivši bh. diplomata Mirza Hajrić kaže da je 2025. počela ponovnim izborom Donalda Trumpa za američkog predsjednike. On je individualizirao, odnosno privatizirao i sebi podredio vanjske poslove SAD uz mnogo kontroverzi i nepredvidivosti.

To je označilo i početak perioda geopolitičkih pomjeranja. Za sada su uočljive dvije velike posljedice: intenzivirano je sučeljavanje velikih sila, prije svega na relaciji Kina-SAD i raste uvjerenje da se balans globalne moći okreće Kini, dok američka bezuslovna podrška Izraelu šteti ugledu i poziciji i Izraela i SAD u svijetu. Taj odnos utiče da se sve češće američki građanin pita da li Trumpov pokret MAGA (Učini Ameriku ponovo velikom) više služi interesima SAD ili Izraela, odnosno da li američki predsjednik stavlja interese Izraela ispred američkih. Uz to, Izrael košta SAD silne milijarde dolara pomoći godišnje.

Svjetskim TV ekranima već treću godinu dominira nastavak izraelskog istrebljenja palestinskog naroda na sramotu čovječanstva, posebno vlada uticajnih svjetskih država.

- Kontinuirano se smanjuje uticaj Ujedinjenih nacija na svjetskoj sceni, proces globalizacije je u potpunom rasulu. Mislim da odavno u jednoj godini nije bio veći broj samita (G7, EU, NATO, COP30, EU sigurnosni samit, AI Samit, G20, G30) što odražava bojazan u kom smjeru ide svijet i na regionalnom nivou. Također, i broj ratova je veći nego prethodnih godina – kaže Hajrić.

Što se tiče važnosti za Bosnu i Hercegovinu na međunarodnom planu, naš prioritet ima kontinuitet: to je ulazak u euroatlanske integracije.

- Nažalost, obje institucije za čije se članstvo borimo su u krizi. Evropska unija je sve više diktatura briselske birokratije i nastavlja da ubrzano gubi na važnosti u svijetu, pa me sve češće, zbog blokada i trulih kompromisa iz Brisela, podsjeća na stanje u našoj zemlji. Nažalost, ni situacija u NATO nije mnogo bolja. Naime, iako su se evropske članice obavezale na mnogo veća davanja za odbranu Alijanse u narednom periodu, izuzetno zabrinjavaju signali o vjerovatnom značajnom smanjivanju finansijskog učešća SAD u daljem razvoju Alijanse. S druge strane i Rusija je odgovorila sa najvećim vojnim budžetom u istoriji, te se postavila kao rastuća prijetnja NATO savezu – zaključio je Hajrić.

Ćutahija: Međunarodni poredak ušao u fazu trajne promjene

Direktor Vanjskopolitičke inicijative BiH Haris Ćutahija smatra da je 2025. godina pokazala da je međunarodni poredak ušao u fazu duboke i vjerovatno trajne promjene.

Globalni sistem postaje sve fragmentiraniji, multilateralne institucije imaju sve manji stvarni uticaj, a upotreba sile ponovo je normalizovana kao prihvaćen alat u međunarodnoj politici. Produženi rat u Ukrajini, eskalacija sukoba u Gazi i trajna nestabilnost Bliskog istoka jasno ukazuju da liberalni međunarodni poredak više ne funkcioniše kao univerzalni skup pravila, već kao selektivan okvir prilagođen interesima najmoćnijih aktera.

Istovremeno, tokom 2025. godine došlo je do vidljivog slabljenja strateške kohezije između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Američki fokus na unutrašnje političke prioritete i sve češći unilateralni potezi smanjili su nivo transatlantske koordinacije, posebno u oblasti sigurnosti i upravljanja globalnim krizama, što je dodatno oslabilo sposobnost Zapada da djeluje kao jedinstven politički blok. Evropska unija u tom kontekstu sve intenzivnije govori o strateškoj autonomiji, ali bez dovoljno političkog jedinstva i operativnih kapaciteta da je u potpunosti provede.

- Rezultat je međunarodni sistem bez jasnog centra stabilnosti, u kojem se prostor za uticaj Kine i Rusije širi, dok međunarodna pravila gube snagu pred logikom blokovske konkurencije i politike svršenog čina – zaključio je Ćutahija.

Kešo: Čovječanstvu fali samo ono što nam treba, a sve ostalo mi imamo

Pored nastavka rata u Ukrajini i užasavajućeg genocida koji se pred očima svijeta uživo provodi nad Palestincima u Gazi, preuzimanje dužnosti predsjednika SAD od strane Donalda Trampa u januaru 2025. godine, po meni, predstavlja događaj koji simbolizira i formalno ozvaničava početak dramatičnog rearanžiranja ne samo svjetskog poretka nego i svih općecivilizacijskih vrijednosti u svijetu kakav smo poznavali ili smo mislili da ga poznajemo, kaže član Komisije za vanjske poslove Predstavničkog doma državnog parlamenta Safet Kešo.

- Da se poslužim riječima Bukovskog, došlo je vrijeme kada dugotrajna šutnja čovječanstva nad planetarnim nepravdama i nekažnjenim zločinima kakav je bio i genocid nad nama 1990-tih godina „dobija svoj vrisak“. To što sada imamo jeste upravo taj vrisak i bojim se da će se taj vrisak prolamati i u godinama koje dolaze – kaže Kešo.

Prema njegovim riječima, jedna duhovita izreka kaže "nama, čovječanstvu, fali samo ono što nam treba, a sve ostalo mi imamo". To što nama fali jeste čista čovječnost, jeste povratak čovjeka sebi, povratak u misiju koju nam je Bog dodijelio.

- A olimpijske igre, svjetska prvenstva, Eurosong, naučne konferencije, dodjele Oskara i slično ja posmatram kao pažnje i poštovanja vrijedne pokušaje boljeg dijela čovječanstva da se preko njih pošalju poruke čovjeku današnjice da se vrati sebi dok još ima kome – rekao je Kešo.

Hadrović: Redefinicija međunarodnih odnosa

Viši savjetnik Instituta za razvojni utjecaj iz Washingtona i bivši bh. diplomata Adnan Hadrović smatra da je 2025. obilježena nastavkom dubokih globalnih potresa koji su redefinisali međunarodne odnose. Agresija Rusije na Ukrajinu ostala je centralno sigurnosno pitanje Evrope, jer njen ishod direktno utiče na budućnost NATO-a, odnose s Rusijom i evropsku energetsku stabilnost. Istovremeno, genocid nad palestinskim narodom u Gazi i sistematsko, brutalno razaranje civilne infrastrukture predstavljali su jedan od najozbiljnijih moralnih i političkih slomova međunarodnog poretka, uz paralizu Vijeća sigurnosti UN-a i očiglednu selektivnost u primjeni međunarodnog prava.

Eskalacija tenzija između Izraela i Irana dodatno je destabilizirala Bliski istok i povećala rizik šireg regionalnog sukoba. Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću predstavljao je jedan od ključnih političkih događaja godine, jer je otvorio pitanja buduće uloge Sjedinjenih Američkih Država u NATO-u, nastavka podrške Ukrajini i odnosa s Evropskom unijom, ali i šire globalne implikacije, uključujući uvođenje trgovinskih tarifa, otklon od multilateralnog globalizma te jačanje transakcijskog pristupa vanjskoj politici, zasnovanog na unilateralnim i bilateralnim aranžmanima, uz narative „Amerika prva“ i „stabilnost kroz snagu“.

Kina je nastavila strateško pozicioniranje kao globalna sila, pojačavajući pritisak na Tajvan i šireći politički i ekonomski uticaj u Globalnom jugu. Evropska unija suočila se s unutrašnjim izazovima – jačanjem ekstremne desnice, krizom legitimiteta i dilemama oko proširenja. Globalna ekonomija ostala je pod pritiskom inflacije, geopolitičkih podjela i tehnološke fragmentacije, dok su klimatske promjene dodatno potvrdile hitnost stvarne, a ne deklarativne globalne saradnje.

- Posebnu simboličku i globalnu važnost imalo je očuvanje i trajno postavljanje spomenika Cvijet Srebrenice, koji je prerastao u univerzalni simbol kulture sjećanja. Njegov značaj nadilazi Bosnu i Hercegovinu, jer podsjeća da je sjećanje na genocid u Srebrenici istovremeno i sjećanje na odgovornost međunarodne zajednice da spriječi ponavljanje genocida bilo gdje u svijetu – rekao je Hadrović.

Raljić: Potpuni zaokret u spoljnoj politici SAD-a

Iako je već pao u zaborav, susret Donalda Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci sredinom augusta 2025. najavio je potpuni zaokret u spoljnoj politici SAD. Bez obzira što, barem za javnost, na Aljasci nije postignut nikakav konkretan dogovor, jasno je da Trumpu Evropska unija više nije prioritet, jer pitanje rata u Ukrajini pokušava da riješi suprotno interesima tamošnjih političkih elita, koje su poput Napoleona i Hitlera nekad, zaglavljene u blatu vlastite nesposobnosti i ruskih geopolitičkih interesa, kaže Željko Raljić, novinar i analitičar iz Banje Luke.

Prema njegovim riječima, Trump za razliku od „ostrašćenih liderčića EU“ ne podcjenjuje snagu Rusije, već nastoji da sa Rusijom postigne kompromis koji je mnogo širi od okončanja rata u Ukrajini. 

Sama činjenica da se susret dogodio na Aljasci, koju su SAD kupile od carske Rusije u periodu kada su te dvije moćne zemlje imale više nego korektne odnose, mnogo govori. U najavi je pokušaj da SAD i Rusija okončaju višedecenijski hladni rat, koji po mnogima nije završen 1991. godine padom komunističkog režima. 

Da li su namjere Trumpa po tom pitanju iskrene i da li on zaista želi da realizuje proklamovanu strategiju "Amerika na prvom mjestu", vidjeće se vrlo brzo, već početkom 2026. Već je preduzeo odlučne korake, uključujući i smjene tridesetak karijernih diplomata širom svijeta, koji su ambasadorsku dužnost preuzeli u vrijeme Bajdenovog mandata. 

- Ako Trump preko svoje diplomatske mreže, sa novim ambasadorima u Africi, Aziji i na Balkanu ne bude provodio politiku hladnog rata, protiv interesa domicilnih država i geopolitičkih interesa Rusije i Kine na tim područjima, onda smo na pragu nove podjele sfera uticaja. Bolje rečeno, na pragu smo da američka spoljna politika pokaže pragmatičnost i racionalno prihvati, barem djelimično, novi multipolarni svijet koji se rađa – rekao je Raljić.  

Turčalo: Smrt za sobom ne nosi političku odgovornost

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo kaže da u „moru kriza, sukoba i velikih vijesti“ koje su ispunile 2025. godinu, izdvaja tri događaja koji nadilaze dnevnu politiku i ulaze u sferu paradigme.

Oni u svojoj strukturi, posljedicama i simbolici ogoljevaju temeljnu logiku vremena u kojem živimo i čine preciznu dijagnozu savremenog poretka. Taj poredak je ovaj u kojem ista racionalnost koja opravdava transakcijska savezništva i suspendiranje normi na globalnom planu, proizvodi i lokalne tragedije u kojima smrt za sobom ne nosi političku odgovornost.

Ta nam tri događaja, jedan globalni, jedan transatlantski i jedan naš lokalni ni u kom slučaju ne prikazuju različite svjetove, nego nam govore da živimo u epohi, u kojoj se moć ne manifestira samo kroz ratove i urušavanje liberalno-demokratskog poretka, nego i kroz odustajanje države od vlastite obaveze da štiti najranjivije.

- Prvi događaj koji bih izdvojio je inauguracija Donalda Trumpa u januaru 2025. godine i otvoreni povratak transakcijskog „America First“ okvira u globalnu politiku. U ovoj godini je Trump brutalno vratio na scenu jednu potisnutu istinu međunarodne politike, a to je da velike sile ne djeluju vođene vrijednostima, već interesima, a moralni diskurs služi prije svega kao legitimacija tih interesa, ukoliko se uopće i koristi. Vidjeli smo da su savezništva prestala biti zajednice vrijednosti, a sankcije instrument moralnog kažnjavanja. I jedno i drugi su su vraćeni na svoje izvorno mjesto, a to je arsenal transakcijske moći. Posljedice tog zaokreta bile su vidljive i u Bosni i Hercegovini i regiji, kroz konkretnu poruku da sankcije nisu normativne crvene linije, nego se ukidaju, suspendiraju ili reaktiviraju u skladu s trenutnom koristi, te da se i autoritarno ponašanje perifernih aktera poput Milorada Dodika može tolerirati ukoliko obećava minimalistički shvaćenu „stabilnosti“ – rekao je Turčalo.

Drugi paradigmatski događaj, nastavio je, bio je NATO samit u Hagu i usvajanje odluke da države članice trebaju postići cilj od pet posto BDP-a za odbranu do 2035. godine. Taj dogovor formalizira ono što je rat u Ukrajini već nametnuo, a to je da evropska sigurnost više nije nikakva postmoderna priča o pravilima, normama i „mekoj moći“, nego povratak klasičnoj (geo)politici kapaciteta i moći.

- Ja smatram da suštinska poruka Haga nije bila u brojci, nego u principu. Transatlantski odnos redefiniran je kao ugovor o raspodjeli tereta, i mehanizam raspodjele troškova, a ne bilo kakve zajedničke moralne vizije. Time je definitivno okončana duga faza strateške dvosmislenosti u kojoj je Evropa vjerovala da se sigurnost podrazumijeva, i živjela u zabludi da se ratovi vode negdje drugdje - rekao je.

Treći događaj, onaj iz kojeg se može najviše naučiti o nama i društveno-političkom poretku bila je tuzlanska tragedija od 4. novembra 2025. godine, kada je u požaru u Domu penzionera život izgubilo sedamnaest štićenika.

- Ta tragedija je neka vrsta kontinuiteta jablaničke tragedije, bez obzira na različitu geografiju događaja. Obje tragedije su koncentrirani izraz dugotrajnog institucionalnog propadanja u kojem nemar poprima smrtonosni oblik. Mislim da se čak preopterećeni električni kabel koji je izazvao požar gotovo savršena metafora države u kojoj je infrastruktura zastarjela, zapuštena i prepuštena improvizaciji, dok politički akteri upravljaju krizama umjesto da sprječava njihove uzroke, a pritom ne snose nikakvu odgovornost. Reakcija vlasti je bila takva da nismo mogli vidjeti skoro traga odgovora na tragediju, nego zapravo njen produžetak drugim sredstvima, kroz pokušaj da se moralna i politička krivica razvodni. Na kraju krajeva i građanski protesti i poruke koje smo čuli su samo spoznaja građana da životi najranjivijih nemaju stvarnu političku vrijednost. I tuzlanska i prošlogodišnja jablanička tragedija su nam bukvalno ogolile logiku ovdašnje nekropolitike koja upravlja životom i smrću kroz sistematsko uskraćivanje brige i resursa, tako da smrt postaje nusprodukt političkih prioriteta – kazao je Turčalo.