Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa objavila je novu strategiju nacionalne sigurnosti koja sadrži najkritičnije poruke prema Evropi do sada — posebno u pogledu budućnosti NATO-a, migracija i "civilizacijskih promjena".
Iako dokument ne spominje Bosnu i Hercegovinu, njegove formulacije otvaraju važna pitanja o tome šta u praksi znači za državu koja je NATO-u predala Godišnji nacionalni program (ANP) i koja formalno ima aktiviranu MAP fazu.
Šta Trumpova administracija poručuje Evropi?
Trumpova strategija migracije i "civilizacijske erozije" stavlja Evropu u sasvim drugačiji okvir nego dosadašnje američke administracije. Time NATO prestaje biti primarno vojno-sigurnosni projekt, a dobija novu političku dimenziju — što bi moglo dodatno produbiti podjele unutar BiH.
U poglavlju o Evropi, dokument upozorava da će "članice NATO-a u narednim decenijama postati pretežno neevropske", što se povezuje s migracijom i demografskim promjenama. Strategija dalje postavlja pitanje:
"Hoće li oni svoje mjesto u svijetu ili svoj savez sa Sjedinjenim Državama percipirati na isti način kao oni koji su potpisali povelju NATO-a?".
U istom tekstu Trumpova administracija najavljuje i zastoj u daljem proširenju NATO-a, čime se posredno gase nade država poput Ukrajine — ali se otvara i pitanje šta to znači za BiH, koja se već nalazi u procesu pristupanja
Gdje je BiH danas na NATO putu?
Bosna i Hercegovina je 2010. godine zvanično dobila MAP (Membership Action Plan), najvišu pripremnu fazu za članstvo u NATO-u.
BiH je formalno aktivirala MAP još 2018. godine i usvojila više godišnjih planova reformi, iako je napredak konstantno sputavan unutrašnjim političkim podjelama, prije svega otporom vlasti iz Rs. Uprkos tome, proces je opstajao zahvaljujući dosljednoj i snažnoj podršci Sjedinjenih Država, koje su bile ključni međunarodni akter u poticanju reforme odbrane, usvajanja ANP-a i održavanja stabilnog kursa prema Alijansi.
Deceniju kasnije, 2019., NATO je odobrio prve Godišnje nacionalne programe (ANP), čime je MAP operativno aktiviran. Ipak, zbog unutrašnjih neslaganja, ANP nikada nije dosljedno proveden
Trumpova strategija prvi put dovodi u pitanje tu vrstu podrške, jer jasno poručuje da NATO treba prestati širiti svoje članstvo te otvara dilemu kakav će biti odnos Vašingtona prema budućim kandidatima.
Šta slijedi za BiH?
Iako dokument ne mijenja formalni status BiH u NATO proceduri, on mijenja geopolitički kontekst u kojem se ta procedura dešava.
Gubitak američkog zagovaranja posebno je osjetljiv za Bosnu i Hercegovinu jer znači slabljenje političkog oslonca na kojem je godinama počivala sigurnosna arhitektura naše zemlje. Uslovi za napredak u NATO-u uvijek su bili teški i zahtijevali unutrašnji konsenzus, ali bez američkog posredovanja i pritiska na domaće aktere, put prema članstvu postaje znatno neizvjesniji.
U takvom okruženju sve je izvjesnije da bi mogle ojačati političke strukture koje se protive NATO-u, a koje će novu strategiju Vašingtona dočekati kao potvrdu vlastitih stavova.
Ovakav zaokret istovremeno otvara prostorza snažnije djelovanje Rusije, koja godinama aktivno radi na sprečavanju širenja NATO-a na Balkanu. Rs već duže vrijeme insistira na “vojnoj neutralnosti”, što je u skladu s ruskim interesima, a sada dobija i dodatni argument — da ni SAD više ne smatraju proširenje Alijanse prioritetom. Time se slabi jedini međunarodni faktor koji je imao kapacitet da balansira ruski utjecaj i čuva stratešku orijentaciju BiH ka Zapadu.
Ukupna posljedica je da MAP, iako ostaje na snazi, faktički prelazi u stanje zamrznute dinamike. Proces se može tehnički nastaviti, ali bez američkog političkog vodstva teško je očekivati stvarni napredak ka članstvu. BiH bi se tako mogla naći u sigurnosnom vakuumu — između NATO-a kojem teži i utjecaja Rusije koja to nastoji spriječiti — što je posebno rizično za zemlju sa složenim političkim sistemom i ograničenim odbrambenim kapacitetima.
Čak i ako Evropska unija pokuša preuzeti dio uloge SAD-a, ostaje činjenica da EU nema vojnu infrastrukturu koja bi mogla zamijeniti garancije NATO-a. Time perspektiva članstva postaje više simbolična nego realna, dok će svaka dalja faza reformi zavisiti od političke volje domaćih institucija, koja je već godinama nedovoljna da prevaziđe unutrašnje blokade.
Nova američka strategija zato za Bosnu i Hercegovinu otvara najneizvjesnije poglavlje njenog NATO puta od 2006. godine. Zemlja koja je do sada računala na američko vodstvo sada se suočava s geopolitičkim okolnostima u kojima taj oslonac slabi, što može usporiti ili potpuno zaustaviti njen napredak ka Alijansi.
Za državu koja svoju dugoročnu sigurnost i stabilnost vidi u zapadnim integracijama, ovo predstavlja ozbiljan izazov i prekretnicu koja će se neminovno odraziti na njen strateški položaj u godinama koje dolaze.
