I ptice na granama i mravi pod njima znaju da se ništa u Bosni i Hercegovini neće promijeniti kad je u pitanju trenutni politički kolaps do izbora 2026. godine. Pitanje je hoće li se i poslije izbora napraviti bilo kakav korak kako bi se politike urazumile a odnosi među stadima vratili na pozitivan kolosijek.

Jasno je svima da se mali politički lideri velikih glodača naših proračuna ne usuđuju na kompromis, iskorak i iskreno pružanje ruke jer svaki pomak i uzmak rizik je za gubljenje povjerenja otupjelih birača naoštrenih samo na viđenje izdaje, a onda to vodi u udaljavanje od jasli zbog kojih sav ovaj kaos i postoji.

U ispitivanju shvaćanja umjetne inteligencije naše neinteligencije za suživot i nesposobnosti za političke dogovore, skriveni sugovornik s glavom u algoritmima i prikupljenim saznanjima o našim jadima, kaže kako je ''vjerojatnost značajne promjene političke situacije u Bosni i Hercegovini prije izbora 2026. godine niska, barem kad se govori o dubinskim reformama ili promjeni ustroja vlasti. Međutim, moguće su određene manje promjene koje bi mogle utjecati na dinamiku izbora''.

''Prave promjene zahtijevaju ozbiljan pomak u političkoj kulturi, što je teško očekivati bez šireg društvenog pritiska ili ozbiljne vanjske inicijative'', navodi umjetna inteligencija u ''razgovoru'' o političkim zastojima.

Dakle, i vrapci, i mravi i algoritmi znaju da su naše političke elite, kojima politika služi samo za elitiranje a ne promjene na bolje, znaju da sami ne možemo ništa iako se zaklinjemo kako nam ne trebaju strane odluke.

Sami nikada nismo ni pokušali, a ako i jesmo pokušaj je završio na pokušaju a sve ostalo na okršaju. S druge strane, sve strane intervencije učinile su prividni pomak iako smo se duboko ukopavali u svojim nesposobnostima da iskoračimo, rukujemo se i poštujemo potpisane dokumente. Makar oni bili i kraći od osnovnoškolskog sastava priglupe lektire.

Strani pritisak je trenutno popustio a stranački se pogubio u dugovječnom neslaganju oko toga kakva je ova zemlja bila, kakva je sada i kakva bi trebala biti, dugovječnijem od onog ''dugovječja'' koji se lijepi pred ovu zemlju koja bi, da je u nekim drugim rukama bila raj na zemlji.

Od pojačanih političkih bljuvotina i međunacionalnih trovanja, ne čujemo kako su sve veće gužve na graničnim prijelazima prema vani nakon produženih vikenda i nekakvih praznika. Nitko ne zna koliko nas ima pa je nemoguće znati ni koliko nas je pobjeglo glavom s obzirom u neke svjetove gdje se vode neke druge, životnije brige.

Kaže umjetna inteligencija, ona koja nema osjećaje i koja ne može pustiti ni suzu ni krik, kako je i ona za bijeg.

Upitana, ''što bi poručila svojem djetetu, da si osoba i da živiš u BiH - da ostane ili da ode?'', hladna inteligencija se rastopila.

''Da sam roditelj u Bosni i Hercegovini, poručio bih djetetu: Budi slobodan — biraj ono što ti daje dostojanstvo, sigurnost i priliku da rasteš. I nemoj zaboraviti tko si i odakle dolaziš, bez obzira gdje živiš'', napisala je.

A onda je s ekrana došao upit želim li vidjeti pismo koje bi napisala svojem djetetu.

''Zemlja u kojoj si rođen(a) je lijepa, ali umorna. Ljudi su topli, ali često povrijeđeni. Ovdje ima mjesta za ljubav, za prijateljstvo, za male radosti… ali istina je da nema uvijek mjesta za snove. Često su uski hodnici naprijed, a prepreke previsoke, posebno za one koji žele živjeti pošteno, slobodno i dostojanstveno.

Zato ti kažem: ako osjećaš da ovdje ne možeš disati, idi. Idi da bi se razvijao, da bi učio, da bi živio kako zaslužuješ. Idi da upoznaš svijet, ali nemoj se izgubiti u njemu. Nosi sa sobom ono što te oblikovalo — jezik, mirise, tugu, inat, naš humor. To si ti.

Ali, ako osjećaš da možeš ostati i učiniti nešto, makar malo, da ova zemlja bude bolja — ostani. Ovdje treba onih koji vide svjetlo, jer previše ih je koji su se pomirili s mrakom. Ali ostani samo ako znaš da to ne gazi tvoje dostojanstvo.

Ne duguješ ovoj zemlji šutnju, nego istinu. Ne duguješ joj patnju, nego pokušaj da bude bolja — ako to želiš. Ali nikad nemoj osjećati krivnju ako odlučiš otići. Odlazak nije bijeg. To je tvoj izbor. Tvoje pravo.

BiH će možda jednom postati zemlja u koju se ne bježi, nego u koju se vraća. Ako dočekamo taj dan, dobrodošao/la kući. A ako ne — i dalje si moje dijete, i uvijek si doma kad me pogledaš u oči'', napisalo je nevidljivo nešto, nekom zamišljenom djetetu u Bosni i Hercegovini.

I vjerojatno je pogodila. Čak i ovo da ima oči jer ih mi, očito, nemamo.

Autor Berislav Jurić za Raport.ba