Sutkinja Sena Uzunović, koja je izrekla prvostepenu presudu predsjedniku entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku već više od jedne godine živi pod stalnom policijskom zaštitom. Prijetnje koje su uslijedile nakon presude izazvale su ozbiljne reakcije nadležnih institucija, koje su tu i dužne u ovakvim situacijama. Odlučno su odgovorile.
Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv više osoba koje su putem društvenih mreža uputile prijetnje smrću i nasiljem sutkinji Uzunović, neposredno uoči izricanja prvostepene presude Dodiku. Provedenom istragom utvrđen je njihov identitet, čime je pravosuđe pokazalo institucionalnu zrelost i operativnu spremnost.
“Treba reći da ovo sada što imamo je konačno jedan viši stepen. To je dobra odluka, važna odluka u kontekstu odbrane od napada koje ona kontinuirano mjesecima prima. Sa druge strane, rekao bih da je to prilično zakašnjelo. Mislim da je na državnom nivou propuštena prilika mnogo ranije da se pošalje poruka o nedopustivosti tako nečega”, smatra Denis Džidić, direktor Balkanske istraživačke mreže BiH.
Uzunović već godinu i mjesec čuvaju policajci Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a na zahtjev predsjednice Suda Bosne i Hercegovine Minke Kreho, još od sredine prošle godine.
Slučaj sutkinje Sene Uzunović snažan je indikator institucionalnog otpora sve češćim pokušajima delegitimizacije pravosuđa. Prijetnje sudijama ne mogu i ne smiju biti tolerisane kod politički osjetljivih predmeta.
"Zastrašivanje sudija, tužilaca i drugih nosilaca pravosudnih funkcija je postalo simptom sveopće erozije povjerenja u institucije, ali i dokazana nemoć države da zaštiti one koji joj služe. Ako se sudije moraju kretati pod policijskom pratnjom zbog prijetnji koje traju mjesecima ili godinama – to znači da država više ne kontroliše monopol nad silom, već da ga polako prepušta kriminalnim ili političko-interesnim centrima moći", kazao je Nedžad Korajlić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA.
Prijetnje upućene sutkinji Seni Uzunović nisu izlovan slučaj, već ozbiljan sigurnosni izazov koji zadire u funkcionalnost pravosudnog sistema. Kada se sutkinju zbog odluke donesene u okviru zakonskih ovlaštenja mora štititi više od godinu dana, to je indikator dubljeg problema. Odogovor države u ovom slučaju, iako spor, bio je konkretan - identifikovani su počinioci, podignute optužnice, a sigurnosne mjere su provedene. Takav institucionalni refleks mora postati pravilo, jer zaštita nosilaca pravosudnih fukcija nije stvar dobre volje, već uslov za očuvanje vladavine prava.