U sarajevskom naselju Pofalići, iza skromnih zidova jedne ustanove, svakog dana vodi se tiha borba. Ne za bolje ocjene. Ne za medalje. Već za osnovne ljudske vrijednosti: dom, dostojanstvo, ljubav.

Ustanova za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje, poznatija kao Hum, trenutno je dom za 39 štićenika u dobi od 10 do 18 godina. Uz njih su svakodnevno 37 zaposlenika – psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, odgajatelji – svi posvećeni jednom cilju: pružiti ovoj djeci ono što im je život, nažalost, uskratio.

„Naš centar ukupno broji 39 štićenika. Imamo ukupno 37 uposlenika, što uključuje socijalne radnike, psihologe i pedagoge. Svi radimo sa njima,“ kaže direktorica ustanove, Amela Smajić-Džaferagić.

Mnoga od ove djece dolaze iz duboko disfunkcionalnih sredina. Porodica koje ih nisu znale voljeti niti naučiti osnovne stvari.

„Ovdje dolaze djeca koja doslovno ne znaju oprati zube ili koristiti pribor. Dolaze iz sredina gdje nije bilo ni osnovnog kućnog odgoja“ ističe direktorica.

Zahvaljujući rutini, disciplini i pažnji, dešavaju se promjene.

„Postoji velika razlika. Djeca su počela ozbiljnije shvatati školu. Sretni su kad dobiju dvojku, a nekada su iz iste te škole bježali. To je ogroman uspjeh.“

Život u Humu, iako institucionalan, nastoji biti što sličniji onom porodičnom.

„Dnevna rutina je identična onoj kod kuće – buđenje, pranje zuba, džeparac, škola. Sve ono što svako dijete zaslužuje“ objašnjava Smajić-Džaferagić.

Međutim, kao i svaki dom, i Hum ima svoje potrebe. Hrana. Garderoba. Posteljina. Osnovne stvari koje mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo, ovdje su svakodnevna briga.

„Njima treba sve, jer je ovo njihov dom. Da bi sutra bili korisni članovi društva, potrebna je veća povezanost društva i ove djece“, poručuje direktorica.

U toj borbi nisu potpuno sami.

Hum je priča o ljudskosti, ali i poruka o društvenoj odgovornosti koja bi trebala biti univerzalna, a ovo je ujedno i poziv drugima.