Danas, između Šatora i zaboravljenih izvora, u Preodcu odzvanja tišina. Ali i ta škrta tišina čuva uspomenu na jedno od najljepših sela koje Bosna i Hercegovina još uvijek ima.

Skriveno u podnožju planine Šator, na tromeđi Grahova, Glamoča i Drvara, selo Preodac i dalje svojim pejzažima oduzima dah, iako ga danas gotovo da više niko ne zove domom. Još 80-ih godina prošlog vijeka National Geographic ga je uvrstio među najljepša sela Evrope – i nije teško vidjeti zašto. Brežuljci, proplanci i izvori pitke vode činili su Preodac pravim draguljem ovog kraja.

Od 1958. do 1962. selo je čak bilo i samostalna opština sa više od 3.700 stanovnika, policijskom stanicom i poštom – živjelo se, gradilo i sanjalo. A onda je krenulo opadanje: 1991. ostalo je 183 mještana, 2013. jedva 32, a danas – samo 13 starosjedilaca čuva uspomenu na godine kada je selo vrvjelo od života.

Posebna priča su izvori. Stariji mještani i danas kažu da Preodac ima preko 300 izvora pitke vode, koji su generacijama hranili stotine vodenica. No, s ljudima povukla se i voda – mnoga korita sada su presušila, kao nijemi svjedok da bez čovjeka nema ni žubora.

Ipak, istorija ovdje i dalje diše. Iz Crkvina vodi staza ka Gradini, gdje i danas stoje ostaci srednjovjekovne Momčilove kule, vjerovatno podignute od strane nekog bosanskog vladara ili njegovog bližeg saradnika. Tu, u tišini kamenih zidina, još se osjeti duh vremena kada je ovo selo bilo utvrđenje, putokaz i dom.

Ponos Preodca nisu samo prirodne ljepote. Priča se da je oko 180 ljudi rođenih u ovom selu završilo fakultete – dokaz da su iz ovog kraja odlazili ljudi željni znanja, napretka i boljeg života.

Danas, između Šatora i zaboravljenih izvora, u Preodcu odzvanja tišina. Ali i ta škrta tišina čuva uspomenu na jedno od najljepših sela koje Bosna i Hercegovina još uvijek ima – makar na karti i u srcima onih koji ga pamte.