U Krajini, izgleda, zdravstvo nije samo poziv – nego i najisplativiji rudnik novca, bogatiji od svih krajiških šuma i rijeka zajedno.

Dok obični građani stoje u redovima kao statisti vlastitog života, pojedini ljekari penju se uz hijerarhiju kao da im je neko propisao terapiju “tri privatne, dvije državne ustanove, plus jedna direktorska fotelja – uzimati svako jutro”.

Jer, kako kažu upućeni, najveće zdravstvene koristi – ali one finansijske – ostvaruju se tek kada se upadne u direktorsku fotelju.

A ako se ta fotelja nalazi u Zavodu zdravstvenog osiguranja USK, e onda vam ne treba ni loto ni gastarbajterski znoj. Zavod je postao zlatna koka, ili bolje rečeno – kokoš koja nosi zlatne tendere.

Sistem je jednostavan: direktor ZZO USK-a određuje koje će farmaceutske kompanije biti na “svetom spisku” onih čiji se lijekovi plaćaju javnim novcem. Vlada samo klimne – i svi sretni. Svi, osim naroda koji to i finansira.

Građani plaćaju PDV, plaćaju preglede, plaćaju pod stolom, pa onda još jednom plaćaju kad moraju u privatnu kliniku – gdje ih, gle čuda, čeka ista ekipa iz javnog zdravstva, ali sada u ulozi vlasnika.

Nije više ni tajna nego folklor da pojedini ljekari u Krajini voze automobile od 100.000 KM, žive u vilama od preko milion, odmaraju na jahtama, posjeduju apartmane na moru vrijedne kao manji hotel.

Sve to, naravno, navodno stečeno “kreditima” i nadljudskim radom u četiri zdravstvene ustanove istovremeno. Da nije tragično, bilo bi simpatično.

A Ured za korupciju? On spava zimskim snom, valjda iscrpljen od nerada. Politika ga čuva kao krhku biljku, a pravosuđe hrani tišinom. Pa tako doktori mogu šta hoće – ali ne i dokle hoće.

Jer kad slike, papiri, vlasnički listovi i nagomilani milioni isplivaju u javnost, biće to buđenje koje neće moći izliječiti ni najbolja anestezija.

Ali, umjesto da se bave vlastitim bogatstvom koje raste kao tumor na budžetu, pojedini ljekari ovih dana bjesomučno pljuju političke protivnike koji su ih makli s vlasti. Zaboravljaju, u svom pohodu na povratak moći, da pri tom otvaraju vrata svoje kuće – i da im prljavi veš već visi s prozora, samo što ga još niko nije slikao.

Građani Unsko-sanskog kantona se sve više pitaju dokle će Kantonalno tužilaštvo i Uredu za borbu protiv korupcije nijemo posmatrati kako ljekari, mlađi od vas, postaju multimilioneri, dok vi živite od kredita i mrva koje vam isti ti moćnici dobace?

Hoće li vaša djeca naslijediti kanton u kojem je najunosniji posao – biti ljekar u četiri ustanove i direktor uz to ili bivši direktor koji se obogatio?

Hoće li naslijediti zdravstvo koje služi narodu ili bogatima? Hoće li naslijediti istražene ili neistražene milione? Vrijeme je da neko odgovori.

Jer narod je odavno sve shvatio, samo institucije još glume da ništa ne vide.