Na samo dva kilometra od centra Zvornika, u naselju koje nosi ime Zlatne vode, paradoks. Oko trideset domaćinstava već godinama nema pristup gradskoj vodovodnoj mreži, pa samim tim ni redovno vodosnadbjevanje.

Zato zavise od bazena koji često presuši, te su mještani prinuđeni da se snalaze kako znaju i umiju.

Nikako, kako će bit. Znam ja kako je bez vode. Nosi odavde, nosi odande, vuci. Pa eto željela bih da dođe. Ne možeš ni mašinu uključiti, ništa. Živi ko divljak. Došli unuci iz Francuske, kažem hajde da vam ugrijem lonac vode. Kažu - pa kako se vi baba kupate? Lončaramo se, kaže Nada Stojanović koja ovdje živi već 70 godina.

Stanovnici su se, kako kažu, više puta obraćali Gradskoj upravi Zvornik, tražeći da se riješi ovaj dugogodišnji problem i dobiju priključak na gradsku vodovodnu mrežu. Ali, do danas nije bilo rezultata.

Obraćali smo se svakom, pitali. Još dok je bio Zoran Stevanović načelnik. Moja snaja bila na tom sastanku. Obećali, pa nikad ništa. Ne možeš svake godine dosađivati. Jedne godine kad su izbori, pa nakon četiri godine opet kad su izbori, pa sve tako i nema. Prošle godine smo glasali. Biće voda i nema ništa, kaže Janja Kostić.

Iz Gradske uprave poručuju da je problem poznat, a rješenje na pomolu.

Mještani su ovde dolazili kod mene na sastanak. Upoznali smo sa tom situacijom direktora Komunalnog i u narednim danima preduzeće se određene aktivnosti kako bi i taj dio stanovništva dobio mogućnost da se priključi na gradsku vodovodnu mrežu.

Ono što ja znam da treba nabaviti pumpe i uraditi još neke radove na mreži, ali sigurno će u narednom periodu dobiti mogućnost da se priključe na vodovodnu mrežu, obećava Bojan Ivanović gradonačelnik Zvornika.

Dok se planovi ne realizuju, stanovnici Zlatnih voda i dalje čekaju  i vodu, i konkretna rješenja. Jer, kako kažu, od obećanja se ne može živjeti, a njih slušaju već godinama. Poručuju da više ne vjeruju nikome, dok ne vide mašine na terenu.

Bili su obećali vodu i došli do onih prvih kuća i stali i nema više. Šta je bilo? Kažu treba da naprave gore onu kućicu za vodu i pumpu gdje će je staviti, pa da bi sišla voda ovamo nama. I da bi imali tu vodu. Međutim ništa ne rade i nema od toga ništa. Sve što pričaju džaba pričaju. A vjerovatno kad dođe glasanje onda sve može. A kad prođe nema ništa, kaže Sreto Janjić.

U Zlatnim vodama ime naselja odavno je u neskladu sa realnošću. Voda je ovde rijetkost, a vjera u sistem  još ređa. Stanovnici poručuju, ne traže luksuz, već osnovno ljudsko pravo, pravo na vodu.