Uoči komemoracije legendi narodne muzike Halidu Bešliću, ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu okupljaju se brojni prijatelji, saradnici i poštovaoci. Među njima i njegov dugogodišnji prijatelj i saradnik, kantautor Mirko Šenkovski Đeronimo, koji je za BHT1 ispričao da mu je Halid bio mnogo više od muzičkog partnera — bio mu je brat, učitelj i primjer kakav čovjek treba biti.
„Hvala svima što ste toliko pažnje posvetili ovom velikom čovjeku, mom bratu i prijatelju“, rekao je Đeronimo, s vidnim emocijama. „Mnoge su uspomene, ne znam odakle bih počeo: da li od naših druženja, od šetnji po Romaniji, gdje smo roštiljali, pričali o pjesmama i životu. Halid je volio taj kraj, podsjećao ga je na djetinjstvo.“
Govoreći o njihovim brojnim zajedničkim putovanjima i nastupima, Đeronimo je naglasio da je Halid uvijek ostajao jednostavan i blizak ljudima, bez obzira na ogromnu popularnost.
„Od njega sam učio biti skroman. Trudim se oponašati te njegove manire koliko mogu, jer čovjek se s tim rodi, ali se od njega moglo mnogo naučiti. Mene su često pitali kako sam tako jednostavan, a ja bih rekao: "Pa kako ću biti drugačiji kad sam uz Halida". Jednostavno, ne smijem biti drugačiji“, kazao je.
Istakao je da mu je Halid pomogao da prepozna granicu između slave i dostojanstva: „Sada, kad je sva pažnja medija uprta u nas, trudim se da sve bude dostojanstveno, da ne pređe mjeru. Halid je zaslužio da ga pamtimo onako kako je živio — skromno i dostojanstveno.“
Posebno se osvrnuo na pjesmu „Romanija“, koja je postala simbol njihove saradnje i dubokog prijateljstva.
„Tek sinoć, gledajući koliko ljudi širom svijeta pjevaju tu pjesmu, shvatio sam da je ona dobila novu dimenziju. Kad je napišeš, to je jedna stvar. Kad uđe u narod, to je druga. Ali ovo što se sada desilo — to me baš dotaklo“, rekao je Đeronimo.
Dodao je da Halid možda nikada nije bio svjestan koliko ga ljudi vole.
„Siguran sam da nije znao kolika je to ljubav. Imao je onaj mladi period s pjesmom ‘Neću, neću dijamante’, a onda i zreli, s ‘Romanijom’ i drugim pjesmama koje smo zajedno radili. Malo je takvih umjetnika koji su uspjeli zadržati popularnost i ljubav publike kroz decenije.“
Đeronimo je podsjetio da je Halid oduvijek znao prepoznati prave saradnike.
„On je bio kovač svoje sreće. Uvijek je znao s kim treba da radi, koga da odabere da bi bio savremen, a opet kvalitetan. Imao je svoj tim, svoje ljude — kad bi rekao ‘idemo’, svi bismo znali šta treba da radimo.“
U riječima njegovog prijatelja osjeća se tuga, ali i zahvalnost što je imao priliku da dijeli godine stvaranja s čovjekom koji je, kako kaže, bio „velik i na sceni i u tišini“.
