Životna priča Sarajke Jasmine Hostert, koja je izborila ulazak u njemački Bundestag, nije nimalo laka.

Imala je 10 godina kada je došla u Njemačku sa ocem. U toku ratne 1993. godine, kada je opkoljeno Sarajevo svakodnevno granatirano, Jasmina je ostala bez ruke.

Rana se inficirala i u opkoljenom gradu nije mogla dobiti adekvatnu medicinsku pomoć. Sa ocem je stigla u Bon i početak je bio jako težak.

Kako je još prije četiri godine ispričala za Radio Slobodna Europa, škola i poznanstva sa vršnjacima pomogli su joj da se integriše u njemačko društvo. Međutim, borba za državljanstvo je trajala više od deceniju.

“U tim godinama kada se dosta Bosanaca vraćalo ili migriralo dalje, izašao je zakon da osobe koje su  traumatizirane mogu da ostanu. Ja, tada kao maloljetna i ostala bez ruke, koristila sam taj zakon, mada je i to bilo teško. Morala sam da idem kod doktora, oni su morali da pišu ateste. Sve mi je to bilo šokantno, jer, na kraju krajeva, ostala sam bez ruke koja neće ponovo narasti”, govorila je.

Završila je političke nauke. Ova oblast joj je, kako kaže, bila više nametnuta, jer je morala poznavati zakone kako bi dobila papire za stalni boravak.

“Morala sam kao dijete, dok su se drugi igrali, sjediti i čitati članke i znati, kada izađe novi zakon, šta to znači za mene i moj život. Vrlo rano sam vidjela da ta politika ima veze sa mojim životom”, prisjeća se.

Prije 12 godina, učlanila se u Socijaldemokratsku partiju, a bila je kandidatkinja za Bundestag i 2017. godine. Zbog lošeg izbornog rezultata stranke, nije ušla u njemački parlament, ali je i tada vrlo jasno poručila da se se politikom želi baviti i u budućnosti. Njene aktivnosti su usmjerene na djecu i mlade, što je jedan od gorućih problema i u Bosni i Hercegovini.

“Kada bih se politički angažovala u Bosni i Hercegovini, radila bih na tome da zadržim svoje ljude da ostanu u zemlji, praviti državu atraktivnom, da se problemi riješe, a ne da se komplikuju. Tako ja doživljavam politički sistem Bosne i Hercegovine. Zbog toga dolazi do toga da mladi ljudi i familije žele da idu u druge zemlje, što je sa jedne strane žalosno, a sa druge, Njemačkoj su potrebni ljudi”, govorila je Jasmina Hostert.

Ona danas ima njemačko prezime i ne krije kako joj je mnogo lakše u njemačkom društvu zbog te činjenice. Rodno Sarajevo, gdje joj živi porodica, redovno posjećuje, a zadržala je i bh. državljanstvo.