Ovih dana Ševal Memić - Bosanac u Brčkom vodi bitku s vjetrenjačama. U matičnom uredu mu odbili izdati rodni list jer se izjašnjava kao Bosanac. Neće Memić da mu niko nameće šta će biti, pa je za sutra u općini zakazana rasprava po ovom pitanju. U rodni list mu je upisano da je Bosanac, a sada ga iz opštine ubjeđuju da je to greškom učinjeno.
Odgovor na izuzetno važno mostarsko pitanje: Mogu li antifašisti iz Mostara i regije slobodno prošetati gradom, do recimo....čuvenog Partianskog groblja/spomenika, može biti jedino kratak i jednostavan:
Mogu i moraju!
Stanko Crnogorac iz Posušja ima 88 godina i ne gubi nadu u ljubav. Naime, odlučio se oženiti te otkrio koje kriterije bi njegova izabranica trebala ispuniti.
Predsjednik Gradske organizacije SDP-a Banja Luka Aleksandar Vuković osvrnuo se na aktuelnu političku situaciju u BiH. Njegovu objkavu prenosimo u cijelosti.
Murat Alibašić, Bosanac koji godinama živi u Americi jedan je od istinskih predstavnika bosanskohercegovačke dijaspore. Veoma uspješno traži mlade talentovane fudbalere porijeklom iz Bosne i Hercegovine i umrežava ih.
Ono što se, već neko vrijeme, čini kao jaka karta u rukama Beograda u pregovorima oko statusa Kosova (bolje reći priznanja bivše pokrajine kao nezavisne države), vrlo bi se lako moglo prometnuti u nešto posve drugo.
Zbog reprezentacije BiH Aleksandar Đurić je prošao kroz porodičnu dramu. Tek pred smrt otac je progovorio s njim. O svom životnom putu od dobojskog specijalca, zatvorenika jer vojsku nije htio slati u pljačku i naređivati ubistva, do Singapura napisao je knjigu.
Ko je i kako otključao političku ludnicu u Srbiji? Zašto je BiH u konstantnoj opasnosti? Koliko je opasna francusko-njemačka inicijativa za Kosovo, vodi li novoj agresiji na Balkanu i kakvoj? Čime bi se otvorila Pandorina kutija velikih država Albanije, Srbije i Hrvatske? Je li ruski uticaj jak i ekstremno opasan u regionu? Šta misli o Dodikovom separatizmu? Kako je Dodik opstanak RS-a vezao za svoj opostanak na vlasti? Može li se izaći iz začaranog kruga balkanskih odnosa prijetnji, ucjena, destabilizacije, nepovjerenja ekskluzivno za Mrežu odgovarao Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije.
Na početku kaže da postoji jedna vrsta koordinacije, ne samo Vučićeve, nego i dijela opozicije koja pokušava da utiša glas Socijaldemokratske stranke i njegov glas.
"Ali neće to tako lako proći. Mi odustati nećemo. Dosta toga znam i bio sam na poziciji koja je toliko kompleksna i teška, a to je pozicija predsjednika Srbije, vodio sam određene ministarske uloge i svjedok sam tome ko je šta radio devedesetih godina do evo sada 2023. godine. S druge strane, imam određena operativna znanja i iskustva koja Vučić želi da na neki način priguši, odnosno da ih sakrije i da sebe predstavi kao jedinog čovjeka koji može d aupravlja zemljom i bez koga Srbija ne može da postoji."
Naglašava da Vučić neće uspjeti u tome.
"Vučićeva vladavina nije diktatura. Diktatura podrazumijeva masovno i organizovano ubijanje političkih protivnika, ne samo gušenje slobode štampe. Ali jeste svakako jedna hibridna forma politička kojih ima više danas u svijetu, ne samo u Srbiji, i koja je veoma opasna zato što ima ljušturu demokratije, a u svojoj srži nema pravih demokratskih odnosa. Problem je što je ta hibridna politička forma uništila temelje društva. I to je najveći problem. U socijalnom smislu dolazi do jedne regresije i evo posljednjih dana imamo u Parlamentu Srbije prikaze te regresije i tu histeriju koja svakom normalnom čovjeku ostavlja pitanje da li je ludnica otključana. Kada vidite te sukobe koji su vrlo moguće i namješteni, koji nisu spontani. Često ne dolazi tu do sukoba mišljenja pa sad do izliva emocija. Toga smo imali svugdje u Evropi. I fizičkih obračuna. I u EU u parlamentima. Ali ovdje imate jednu besmislicu potpunu u kojoj se nadvikuju i vrijeđaju međusobno predstavnici vlasti i predsjednik Srbije sa opozicionim poslanicima. Svi su oni predstavnici građana, a nema nijednog trenutka diskusije o suštini stvari. Niti o Kosovu, niti o demokratiji, niti o pravu ljudi na različito mišljenje, niti pravo na tolerantno tretiranje političkih protivnika i kada dođe do te eksplozije nasilništva, agresije, tih verbalnih teatarskih izliva onda predsjednik Republike nastupa kao tzv. pomiritelj. A on je bio generator tih sukoba zajedno sa drugim opozicionim poslanicima. Teška je politička situacija u Srbiji. Došlo je do samougrožavanja samih temelja društva i to je konsekvenca Vučićeve vladavine. On se hvali ekonomskim rezultatima, kojih ima, nesumnjivo, ali ja uvijek podsjećam - jedan u istoriji Evrope koji je imao izuzetne ekonomske rezultate, koji su podigli njegovu naciju, ali je slomio kompletno društvo. To je Njemačka nakon '45. godine. I oni su imali fantastičlne rezultate, imali su i gradnju infrastrukture, ali su se '45. probudili kao razoreno društvo koje nije moglo da se sastavi narednih decenija."
Tadić smatra da Vučić ne vodi Srbiju prema snaženju demokratije.
"On vodi Srbiju prema slabljenju demokratije i kada njegovi poslanici na dogovorenu politiku tri ili pet minuta aplaudiraju frenetično, na način koji ne djeluje normalno, on ne razumije da on, ne samo da unižava svakog tog poslanika koji kači tablicu na svoje grudi, kaže ja nisam normalan ako se tako ponašam, već unižava čitavu naciju jer postavlja jedan socijalni model, model ponašanja mladim generacijama koje misle da se sljedbeništvo i idolatrija nešto što srpskom narodu treba. Sljedbeništvo i idolatrija idu sa predtekstom, a to je da je vođa nepogrešiv. A onda nakon tih manifestacija te vođine nepogrešivost i sljedbeništva i kulta ličnosti, onda imate sedam dana liječenja od toga u medijima, pri čemu se Vučić sam prikazuje kao nekakav tolerantan čovjek i demokrata. To je totalna katastrofa, a Vučić nažalost ima i svoje saradnike u regionalnim državama koji hrane jedni druge. Oni ustvari nisu nikakvi oponenti jedni drugima nego podržavaoci jedni drugih, ali samo na domaćem terenu."
Ne bih prihvatio francusko-njemački prijedlog
O francusko-njemačkoj inicijativi za rješenje problema Kosova kaže: "Ja ne znam konačnu formu tog prijedloga i vrlo mi je teško da diskutujem o toj formi prijedloga. Ne znam ni da li je to radni prijedlog. Ono što se pojavilo u javnosti, tj. što sam ja dobijao iz EU negdje od oktobra do decembra. forma o kojoj se sada diskutuje tog prijedloga je nešto što sam ja dobio sredinom decembra. Ako je to istina, to je prijedlog koji ne odgovara Srbiji i ja ga ne bih prihvatio. Srbiju stavlja u situaciju da bude zemlja koja je poražena, što srpsku naciju stavlja u situaciju da bude jedna isfrustrirana nacija, u političkom smislu, baš kao npr. Mađarska nakon Trijana, nakon gubljena teritorije i zato svakih nekoliko decenija u Mađarskoj imate rast nekih polufašističkih organizacija koje prijete regionu. Imate predsjednika koji razvija zastavu velike Mađarske i koji prijeti integraciji svih ostalih zemalja u regionu. Tu mislim na Ukrajinu, Rumuniju, Srbiju, Slovačku, ne toliko na Hrvatsku jer nema značajne etničke zajednice Mađarske u Hrvatskoj. Ne bih želio da neke buduće genracije Srba dođu u situaciju da se pojavljuju kao politički osvetnici i zbog toga rješenje mora da podrazumijeva ne samo trenutak u kome se donosi nego i za vrijeme koje slijedi mora da bude održivo. Moji zapadni sagovornici i prijatelji nisu dovoljno uvažavali sugestije koje sam im davao na tu temu. Kada su navodili nezavisnost Kosova kao rješenje, kada su kršili međunarodno pravo, kada su polomili čitav međunarodni poredak koji je zasnovan nakon Drugog svjetskog rata. Upozorio sam ih da time neće povrijediti samo Srbiju i srpski narod nego neće dati ništa suštinski ni Albancima jer će oni živjeti pored jedne zemlje, jedne nacije koja će gledati agresivno na taj albanski entitet ili etnicitet, već će napraviti haos i drugdje. Šta je sad rješenje, u ovom trenutku, ja do kraja ne znam, ali mislim da Zapad ako hoće da riješi problem Ukrajine mora da revidira i svoj pristup Kosovu. Dakle ja ne prihvatam taj njemačko-francuski plan zato što on u suštini stavlja Srbiju u situaciju da ćutke gleda ili učestvuje u procesu u kojem Kosovo dobija status nezavisne države u Ujedinjenim nacijama. To nas vodi prema velikoj Albaniji, a ako dođe do stvaranja velike Albanije u regionu, pošto su politike sistemi spojenih sudova, stvorit će se nova atmosfera agresije. To je katastrofalno za opstanak BiH jer će se roditi neke političke strukture u Hrvatskoj koje će željeti veliku Hrvatsku, u Srbiji koje će željeti veliku Srbiju, a to nas onda sve zajedno dovodi u nove probleme i ne dao bog u nove ratove. Nikada čovjek ne zna kad rat može izbiti."
Navodi da Vučić nije dobar glumac, ali da ipak glumi.
"Da li je stvarno takav pritisak, tipa ucjenom, što je on rekao u svom prvom obraćanju nakon razgovora sa tzv. petorkom, to ćemo vrlo brzo vidjeti. Francuski i njemački ambasadori su izašli sa stavom da nije bilo nikakvih ucjena. Ja sam izašao sa stavom da nikada nisam doživio nikakvu ucjenu, ali ako ih je bilo onda to govori o međunarodnom ugledu Vučićeve vlasti. Jer one koje ucjenujete ne poštujete."
O zajednici srpskih opština na Kosovu Tadić kaže da je Kurtijeva politika ekstremistička.
"Kutri nije faktor mira u regionu. Ni Vučić nije faktor mira, naprotiv. Nema nikoga u regionu za koga bih mogao reći da je faktor mira. Ali Kurti svakako nije faktor mira, Vučić svakako nije faktor mira niti je Napredna stranka stranka mira i pomirenja, već su to stranke koje vide nacionalnu politiku kao jedan instrument kojim se postižu nacionalni interesi, a ustvari se ne postižu nego se sve vrijeme gubi. Kao što Srbija sve vrijeme gubi, povlači se na Kosovu, ali se maše patriotskim zastavama maksimalno. Ja zajednicu srpskih opština uopšte ne vidim kao rješenje za opstanak srpskog naroda na Kosovu zato što zajednica srpskih opština, kako je i ona dogovorena, a dogovorena je da je to jedna nedefinisana forma, a Kurti je dodatno definiše kao još manje definisanu formu. Ne nudi institucionalni okvir da bi srpski narod na Kosovu, u tim teškim okolnostima mogao da opstane. Ne može narod da opstane na teritoriji bez institucija. To je nemoguće. Ne može ni bošnjački u Srbiji da opstane bez institucija. Tako da sad imamo stvarno apsurdnu situaciju. Vučić će taktički predstavljati to ostvarenje kao neviđen uspjeh i sovj pregovarački i diplomatski talenat, a u suštini to će najvjerovatnije biti, ako dobije bilo kakvu formu, na kraju jedna prazna ljuštura unutar koje srpski narod nema obećanu budućnost na teritoriji Kosova."
Teško se može očekivati skorije rješenje pitanja Kosova
Smatra da je Briselski sporazum katastrofalna odluka Vučića, Dačića i Tomislava Nikolića.
"Oni su požurili da dobiju međunarodni kredibilitet. Briselskim sporazumom povukli su crvene linije, ne tamo gdje sam ih ja postavio u razgovoru sa Angelom Merkel - nema rušenja srpskih institucija na sjeveru. Oni su ih povukli još dublje na teritoriju "centralne Srbije", odnosno odustali su od njih, poništili su sve institucije i taj proces predaje naših legitimnih interesa na Kosovu od 2012. godine neprekidno traje. Ja ne mogu da razumijem zapadne političare koji su smatrali da je to ta cijena. Srušiti demokratiju u Srbiji koja je gradivni činilac stabilnosti na Balkanu i sigurnosti u BiH, zbog srpskog realnog uticaja u BiH, kao i hrvatskog i turskog. Zapad je ustvari rušio jedan demokratski sistem, jedan poredak teško uspostavljen da bi implementirao svoju politiku na Kosovu koja takođe nema budućnost. Ne mogu da razumijem ni zapadnu politiku kad je u pitanju Balkan i ne mislim da je ona svrsishodna, dobro ciljana i promišljena."
Naglašava da se teško može očekivati skorije rješenje pitanja Kosova.
"Dva su razloga pritiska međunarodne zajednice. Prvo je zato to je Zapad koji je podsticao, ohrabrivao i bukvalno crtao arhitekturu uspostavljanja kosovske nezavisnosti postao svjestan da je Rusija upravo argumentom ako može Kosovo, može i Donbas, dobila ogromnu snagu i da će time pojačati svoj uticaj na Zapadnom Balkanu. Zapad je sad shvatio da će Putin preduzeti sve nakon invazije i agresije na Ukrajinu da ojača svoj uticaj na svim pozicijama u Evropi ili globalno gdje interesi Rusije mogu biti ugroženi. Drugi razlog je da Zapad želi što prije da zatrpa priču o Kosovu kako bi se zaboravilo da i Zapad ima svoj udio u ratu u Ukrajini, odnosno u Gruziji jer je ustvari rušenje međunarodno-pravnog poretka na Kosovu, izvlačenjem i potimanjem Kosova iz jurisdikcije i pravnog sistema Srbije otvorio Pandorinu kutiju da svaka suverena zemlja na svijetu može biti sutra destabilizovana sličnim procesom."
Tadić ističe da ćemo, ako Vučić preda Kosovo, imati još veći i opasniji problem.
"Ako bi još jednom bilo nametnuto Srbiji rješenje kojim ona svojim činjenjem ili nečinjenjem gubi Kosovo, a to je članstvo Kosova u UN-u, niko ne može da garantuje da srpsko društvo neće biti osvetničko društvo za nekoliko decenija. Imate Vučića, starog nacionalistu, na vlasti koji je postao u međuvremenu "Evropljani", ja to prosto ne vjerujem, iako se ona transformisao u odnosu na one svoje jezive poruke devedesetih godina. Jezive poruke su sada uglavnom usmjerene prema političkim protivnicima u Srbiji, nisu više prema drugim narodima u regionu i o tome se mora voditi računa. Zapadni političari vrlo često nemaju strateško mišljenje. Oni misle taktički i oni misle na kratak rok. Da li je jedna odluka održiva, to je ozbiljno pitanje koje se postavlja pred svakog političara. Ja mislim da odluka zapadnih država da sada nameću francusko-njemačko rješenje, ako je to istina, da je to potpuno neodgovorno i da to ponovo dovodi Srbiju u tešku situaciju. Neko će se u BiH ko ima, nakon ovih strašnih ratova, i žrtava među bošnjacima radovati da je Srbija ponovo u teškom stanju. Kao što su se neki radovali da je Srbija bombardovana. U Hrvatskoj takođe. Među Albancima takođe. Ali mi živimo na toliko malom prostoru, šta god se dešava Bošnjacima ima efekat na Srbe. Šta god se dešava Hrvatima ima efekat i na Bošnjake i Srbe. Šta god se dešava ALbancima ima efekat i na nas. Tako da svi koji misle da je moguće obezbijediti neku budućnost, a da rješenje nije kompormisno i održivo i ne uzima u obzir interese svih strana, veoma se vara. Vrlo je teško naći to rješenje, ali politika tome služi."
Mislim da Vučić vrlo ozbiljno razmatra mogućnost sankcija Rusiji
Na pitanje šta je interes Srbije - Evropa ili Rusija, odgovara: "Ja sam potpuno ubijeđen da je, uprkos svim katastrofalnim slabostima koje EU, koja je bila uvijek moj politički san, pokazuje, i dalje Evropa. Ako Srbija mora da bira ovog trenutka između te tzv. proruske opcije ili proazijske opcije i evropske, ja sam naravno i dalje za evropsku. Ja sam i dalje za taj politički projekat. Ali to ne znači da ja odustajem od legitimnih i nacionalnih interesa svog naroda i to ne znači da ja ne promišljam kritički, ne smao političko nastojanje i ponašanje ruskog rukovodstva u ovom trenutku, nego i zapadnih političkih struktura."
Ne smatra da Srbiji slijedi izolacija zbog neuvođenja sankcija Rusiji.
"Ali slijede novi pritisci. Mislim da Vučić dramatizuje tu okolnost. On prvo zamaše patriotskom zastavom, a onda u podnožju te zastave najavi ono za šta je rekao da ni po koju cijenu neće uraditi. Tako da ja mislim da Vučić vrlo ozbiljno razmatra i mogućnost sankcija Rusiji."
Tadić naglašava da je ruski utjecaj na Balkanu ekstremno jak i vrlo opasan.
"Zato što Rusija ima ogromnu podršku dubokih slojeva srpskog stanovništva, grčkog stanovništva, makedonskog, bugarskog stanovništva na Balkanu i ako imate podršku koja je više emotivna, kulturološka i političkim projektima koji možda sa tim emocijama i kulturom nemaju nikakve veze, onda raste aspekt opasnosti. Imali ste destabilizaciju u Crnoj Gori. Mi ni danas ne znamo šta se tu desilo sa potencijalnim atentatomk na Đukanovića. Ja ostavljam mogućnost da je sve bilo istina što je on rekao, iako ja Đukanoviću ne vjerujem mnogo. Velike sile to rade."
Smatra da je nepostojanje odnosa između BiH i Srbije katastrofa.
"To je nesagledavanje zajedničkih strateških interesa. Hajde da ostavimo na stranu ideju pomirenja. Moja politika je bila nakon svega približavanje Bošnjaka i Srba, zato što sam ja pošao od toga da smo mi ustvari jedan narod, jedan etnos. Uz apsolutno pravo i Srbima i Bošnjacima da se osjećaju drugačijim, posebnim i vrlo različitim. Ima i takvih, ali ima i onih koji smatraju da smo baš jedan narod. Dakle to su različite nijanse. Pošao sam od toga da mi moramo da uđemo u proces pomirenja, da je neprirodno da Bošnjaci i Srbi budu neprijateljski postavljeni jedni prema drugima. Pošao sam od toga da svako treba da uputi izvinjenje za zločin koji je u njegovo ime izvršen. Učinio sam i to. I uputio sam javno izvinjenje, ne smao Bošnjacima nego i Hrvatima. Smatrao sam da politika izvinjenja i kultura izvinjenja je pretpostavka izgradnje pomirenja bez koga nema trajnog mira. Nije stvar u tome da bi zatrpate rane, odnosno da ih pokrijete flasterima ili zavojima, nego da ih izliječite. To je moguće jedino normalnim ljudskim odnosom. Nisam siguran da sam imao podršku i u Srbiji i u BiH i u Hrvatskoj za takvu politiku."
Kada je riječ o Miloradu Dodiku Tadić kaže da je on svoj čovjek.
"Šta god ko mislio o njemu, on je svoj čovjek. Nije on ni Putinov čovjek, ni Vučićev čovjek. On je jedna specifična politička ličnost, ali istovremenu ovu servilnost koju pokazuje prema Vučiću ja mu zamjeram. S jedne strane ga razumijem jer nemoguće je lideru RS-a i RS-u da opstane u ekonomskom smislu, a da nije povezana sa Srbijom. To je nemoguće, ali te neke izjave ja ne mogu da razumijem. Jednom prilikom sam rekao da je on vezao politički opstanak Republike Srpske za svoj opstanak na vlasti, što je potpuno pogrešno i opasno. Ali ove vrste izjava sa kojima se danas suočavamo od strane Dodika iz RS-a, one su imale daleko manji intenzitet u vrijeme mog mandata nego što je danas i mislim da je Dodik pokazivao viši nivo odgovornosti. Ja ne znam da li je Dodik na putu secesije. Nije u politici riječ uvijek i djelo."
BiH očigledno ne funkcioniše
Smatra da Dodik u Vučiću i institucijama Srbije nema podršku za sve što govori.
"Sigurno ne za sve što govori. Zato kažem da Dodik nije Vučićev čovjek. Dodik govori ono što on misli, ali Dodikove rečenice u ovom trenutku su u dobroj mjeri refleksija stanja u BiH. Jer kada se Dodik suočava sa stalnom agresivnošću vezano za opstanak RS-a, Republika Srpska je genocidna tvorevina, treba da bude ukinuta, pa onda profesori Pravnog fakulteta kažu znamo i proceduru, gotovo je, ukinut ćemo je, tog trenutka Dodik je obavezan da reaguje. Onda se postavlja pitanje da li su njegove reakcije pretjerane, da li je to prekomjerna upotreba riječi. Ja mislim često da, da su to vrlo opasne riječi. Mislim da se tim riječima ne brani čak ni RS na šta Dodik ima pravo i ustavnu obavezu. Ali situacija je toliko komplikovana i složena i zato kažem da smo stvarno, evo i u političkom smislu, isti narod. To je nevjerovatno. Apsolutno iste sistemske greške pravimo. Umjesto da učimo na grešakama jedni drugih i da nekako rastemo u političkom smislu. Moja teza je bila da BiH može da pronađe rješenje za svoje unutrašnje funckionisanje ukoliko se legitimni predstavnici Srba, Bošnjaka i Hrvata nađu i stvarno ispregovaraju rješenja. Međunarodni faktor koji je doprinio uspostavljanju mira u Dejtonu, ovog trenutka ima vrlo često negativan efekat. Bošnjački politički svijet je strahovito mnogo i pretjerano naslonjen na međunarodni faktor. Ja vidim tu nedostatak samostalnosti u vođenju politike. Ne vidim nikakav dijalog i bilo kakvu ozbiljnu političku nakanu da se političkim rješenjem nađe odgovor na sistem nefunkcionisanja BiH koja očigledno ne funkcioniše. Onim koji su separatisti u RS-u, ne znam da li je to Dodik, ali ima takvih u RS-u, odgovara da BiH ne funkcioniše. Interes Bošnjaka je da pronađu rješenje, ali to nije rješenje ukidanjem RS-a. Memorandum SANU je bio nezavršen tekst i odnos prema Memorandumu, moj apel prema bošnjačkim intelektualcima i mislećim ljudima među Bošnjacima i Hrvatima da se zaustave. Memorandum nije bio dovršen tekst, on je izvučen iz radnog papira i ticao j eustavnog položaja Srbije unutar Ustava iz '74. godine koji je bio ekstremno problematičan jer Srbija nije imala prava u pokrajinama, a pokrajine jesu u Srbiji. Nije se ticao odnosa Srbije prema BiH. Ticao se, prije svega, ustavno-pravnog položaja Srbije u odnosu na njene pokrajine. Pa u tom kontekstu i položaja srpskog naroda. Ja s jedne strane moram da razumijem taj strah od Memoranduma, ali ono što je još gore je pogrešna interpretacija šta se u Memorandumu dešavalo. BiH je toliko fragilna, toliko osjetljiva i toliko u teškom stanju, ona je u konstantnoj opasnosti. U ovom trenutku je apsolutno neophodno da svi stanu na loptu, da se pronađu međusobno intelektualci, da otpočnu dijalog i da pokušaju da pronađu rješenje za ustavno-pravna pitanja. To rješenje ne podrazumijeva gašenje RS-a niti podrazumijeva gašenje nadležnosti RS-a. To rješenje podrazumijeva ustavno-pravni okvir koji štiti ne samo opstanak RS-a, već obezbjeđuje bošnjačkom narodu punu slobodu i da se izbjegne majorizacija. Ja sam veoma zabrinut za status Hrvata u BiH. Hrvata je sve manje i manje u BiH i to je veliki problem. Jednim dijelom što je Hrvatska postala članicom EU pa su ljudi otišli za boljim životom, ali to je problem. BiH ima manje šansi na opstanak ukoliko postaje dvoetnička, ukoliko prestaje da bude troetnička. Ja sam od početka do kraja najveći zagovornik opstanka BiH, ali moramo pronaći mehaniku odnosa koji obezbjeđuju njen opstanak. Razumijem i bošnjačke strahove, razumijem i hrvatske strahove, ali razumijem i srpske strahove u BiH."
Tadić kaže da su, pored separatističkih rečenica koje dolaze iz RS-a, prijetnja opstanku BiH i političke poruke u kojima bošnjački političari zagovaraju politiku jedan građanin - jedan glas.
"Ako taj model nije mogao da opstane u Jugoslaviji za Bošnjake i Hrvate, gdje su Srbi bili relativna većina, onda ni u Bosni koja je mala Jugoslavija ne može da opstane ni za Hrvate ni za Srbe. Oni koji zagovaraju građansku politiku, građansku BiH, sve je tako divno i krasno, ne razmišljaju o tome šta je konsekvenca za pripadnike drugih naroda. To bi još više smanjilo prisustvo Hrvata u BiH. Opstanak samo dvije nacije u Bosni vodi nas u novu konfrontaciju. To dugoročno pravi ogroman problem i opstanku Hrvatske i opstanku Srbije i to je, po mom mišljenju, katastrofa za sve nas. Katastrofa za najbliže narode. Nemate bliže narode u Evropi nego što smo mi jedni drugima. Mi ćemo biti na kraju svi zajedno odgovorni. Vrlo sam pesimističan kada je u pitanju sadašnja politička struktura. Nema nikakvog dijaloga. Mi smo otvorili dijalog, ja sam otvorio dijalog sa Sulejmanom Tihićem. Ja sam otvorio dijalog i sa Bakirom Izetbegovićem i sa Harisom Silajdžićem. Bilo je velikih razmimoilaženja, kao i sa hrvatskim političarima, ali ako nema dijaloga, ako se mi oslanjamo na visoke predstavnike iz EU, svijeta, Amerikance, pa onda će se Srbija oslanjati na Ruse. Onda ćemo biti zavisni od velikih sila i onda će nam oni to naplatiti i na kraju ćemo plaćati cijenu koja je nesaglediva. Hajde jednom da sjednemo i da pokušamo konačno da se dogovorimo. Alternativa ovome je novi sukob. Ostavit ćemo zametke novog sukoba generacijama koje će doći."
Smatra da sa ovim političkim rukovodstvom ne može doći do otopljavanja odnosa.
"Mislim da moramo da radimo na političkoj kulturi i mislim da ogromnu ulogu u tom smislu imaju intelektualci. Mislim da u prethodnim decenijama nisu samo političari pokazali nezrelost nego i intelektualci. Ali i građani su odgovorni, građani glasaju za određene politike. Svi zajedno smo dramatično civlizacijski potonuli. Neophodno je veliko moralno iscjenjelje. Moje izvinjenje u Srebrenici i Vukovaru je bio moj lični doprinos tog iscjeljenja. Ne možemo ni na koji način odustati", zaključio je Tadić za Mrežu.
Nakon imenovanja Vlade u Posavskom kantonu oglasio se delegat u Klubu srpskog naroda Doma naroda F BiH Duško Radun. Za njega nema dileme, Vlada u Posavskom kantonu je formirana mimo Ustava F BiH, a dodatni problem Radun vidi i u takozvanim zaštitnicima srpskih interesa koji ne žive u F BiH.
Zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH (HNS BiH) su poput nekog poznatog, ali odavno bajatog filmskog serijala. Uporno se snimaju nastavci, iako se ništa suštinski novo ne događa. Stari likovi i novi – stari zapleti.
