-Duboko je razočaravajući stav predstavnika SDA, Stranke za BiH i DF-a, po kojem “ne treba politizirati” slučaj učešća visokih policijskih službenika i profesora u organizaciji maloljetničke prostitucije u tuzlanskom kantonu (očito zato što su u tuzlanskom kantonu na vlasti njihove ili partnerske stranke).

No, ministar policije i ministar pravde Slovenije su “politizirali” ubistvo čovjeka u noćnom klubu u Novom Mestu prije nekoliko dana i podnijeli su ostavke na svoje ministarske funkcije, poručio je advokat i novinar Senad Pećanin.        

To što su oni zatražili utvrđivanje krivične odgovornosti ubice se podrazumijevalo, ali (i po njihovom i po stavu slovenačke javnosti) nije bilo dovoljno i oni su povukli hvale vrijedan politički potez (ostavke). Jednostavno, radi se o u BiH nepostojećoj svijesti da pored krivične odgovornosti, postoje i politička i moralna odgovornost osoba koje u ime građana vrše vlast, obavljaju najvažnije funkcije, primaju visoke plaće, uživaju različite privilegije i-snose odgovornost za zakonitost rada državnih institucija i organa koji su njima povjereni na upravljanje.

Ako nema krivične, postoje politička i moralna odgovornost - u Sloveniji.

U ovoj tački se ogleda razlika između Slovenaca i Bošnjaka, između Slovenije i BiH, između vladajuće političke kulture u Sloveniji i vladajuće političke (ne)kulture u BiH. Da, krivična odgovornost svakog odgovornog pojedinca je primarna; ali, daleko su od nebitne i moralna i politička odgovornost osoba koje koje po svojim funkcijama na koje su došli političkim odlukama upravljaju važnim državnim organima i odgovaraju za njihovo zakonsko funkcioniranje.

Otkrijte višeSarajevaPutovanja u EvropuRegija vijestiPolitički pregledHronika vijestiNovine digitalKnjige o historijiVijesti iz estradeKultura članciEvropa novosti

Od žalosne reakcije opozicije jedino je sramniji stav vladajućih SDP-a BiH, NiP i Naše stranke. Naime, unatoč postojanju obilja dokaza (koje je javnosti prezentirao Avdo Avdić) da su premijer Nermin Nikšić, direktor Federalne policije Vahidin Munjić i njihovi najbliži saradnici bjelodano zloupotrijebili svoje funkcije radi sprječavanja i ometanja istraga, nezakonitog zapošljavanja i imenovanja direktora u javnim preduzećima, zaustavljanja istraga o pljački javnog novca koje se mjere desetinama miliona maraka (Elvedin Grabovica, Nikšićevi brat i sin)… ne samo da nema ostavki i smjena najviših funkcionera, već se efikasno blokira i svaka mogućnost političke rasprave u parlamentu!

Sva bijeda federalnih vlasti najbolje je vidljiva iz činjenice da takvu raspravu efikasno blokira penzionisani milicajac Naše stranke Dragan Mioković, koji funkciju predsjedavajućeg Zastupničkog doma Federalnog parlamenta koristi na isti način na koji godinama svoje funkcije koriste Čavara, Krišto, Čović, Špirić, Radmanović…(Da, penzionisani milicajac je, zahvaljujuci funkciji, postao “ekspertski” poklopac svakog lonca i za parlamentarne rasprave o fiskalnoj politici stručnjaka sa Megatrenda Vojina Mijatovića, i o neradnoj nedjelji, i o tumačenju ustava i zakona, i o ljudskim pravima…).

Vrhunac populizma i licemjerstva u odnosu prema učešću policijskih službenika u lancu prostitucije pokazale su “moralne svetice” Naše stranke Sabina Čudić i Duška Jurišic. Iskoristile su tuzlansku sramotu i zločin da zatraže ostavke tuzlanske vlade i premijera (Jurišić usput i da bez bilo kakvog osnova oblati ministra Sevlida Hurtića), iako nisu reagirale na obilje dokaza o kriminalu i zloupotrebi funkcija Nermina Nikšića,Vahidina Munjića i njihovih najbližih saradnika.

I onda nakon toga gromoglasno šute o hapšenju dvojice policijskih službenika u sarajevskom kantonu, koji su “prvi rođaci” po učešću u zločinu prostitucije djece tuzlanskih policajaca. Naravno, nema zahtjeva za ostavkom vlade sarajevskog kantona. Očito je da su osjećaji za društvenu i političku odgovornost u Bosni i Hercegovini duboko sahranjeni. Isto vrijedi i za profesionalizam i principijelnost značajnog dijela medija (vidjeti pod: Face TV, Federalna televizija).

I zato Avdo Avdić zaslužuje priznanje: omogućio nam je ogledalo u kojem jasno možemo vidjeti našu bijedu, licemjerje i nedoraslost za društvo u kojem bi mogli bolje i sretnije živjeti, zaključio je Pećanin.