Visoki predstavnik se opet dohvatio svojih Bonskih ovlaštenja!

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Na zaobilazan način je riješio pitanje finansiranja „tehničkih izmjena“ Izbornog zakona, tako da je izbjegao opstrukcije i ucjene oko državnog budžeta, kreirajući prostor da se oprema nabavi... iz profita Centralne banke BiH.

Ovakvo „riješenje“ je, recimo, elegantno, ali i još jedan dokaz kako tzv. Međunarodna zajednica opet ide linijom manjeg otpora, bez jasne strategije kako prevazići različite opstrukcije, koje su samo produkt ovdašnjeg predimenzioniranog sistema javne uprave i neodgovornih političara, koji se skrivaju iza "nacionalnih pitanja".

Schmidt nije svojom odlukom mijenjao Izborni zakon, nego je samo ostvario preduslove da novac ne bude problem u slučaju nabavke potrebne tehnike (skeneri) za održavanje izbornog procesa odnosno izmjene Izbornog zakona.

A to nas opet vraća na početak priče i puno važanije pitanje: Zašto Visoki predstavnike nije i nametnuo „tehničke“ izmjene, kada je već ona ovakav zaobilazan način ostvario preduslove odnosno novac za potrebnu nabavku tehničke opreme?

Možda odgovor leži u drugom zahtjevu za izmjenu Izbornog zakona – onom na kome insistira Dragan Čović!

Mogao je Schmidt završiti posao sa tehničkim izmjenama Izbornog zakona, ali nije i na taj način je i dalje ostavio vrata otvorena za Čovića da na tome insistira. Pri tome je na ovaj način izbio iz ruku argumente onima koji su tražili sveobuhvatne izmjene i insistirali da nema nikakvih izmjena, ako nema onih „tehničkih“.

U svakom slučaju radi se o još jednoj polovičnoj odluci Visokog predstavnika, koja lijepo zvuči kao ideja, ali njena suština ide, ponajprije, u korist HDZ-a i ostalih hrvatskih stranaka.

Kao što se to bile i izmjene u toku same izborne noći!

Što se pak tiče načina na koji će biti otplaćen dug prema slovenačkoj firmi Viaduct i tu je Schmidt „stao na pola puta“.

Dobro je što je finansijsku odgovornost Visoki predstavnik adresirao onima, koji su najodgovorniji (rukovodstvo entiteta RS), ali... da se ne lažemo - to je, na kraju krajeva, novac građana BiH, jer znamo jako dobro da kapital i novac ne poznaju nikakve granice, pa ni one „entitetske“.

Ovu, u suštini, bezočnu pljačku građana neko mora na pravi način istražiti i sankcionirati bez obzira da li ona učinjena svjesno ili je vlast bila „nasposobna“!

Kako političke odgovornosti u glavama vlasti u entitetu RS jednostavno nema, a slabašna opozicija to ne zna na pravi način iskoristiti, dok građani naivno šute - jedino riješenje ja da se država ili oni kojima su data takva ovlaštenja - pozabave cijelim slučajem.

Da je htio Schmidt je mogao istom odlukom i to „otkočiti“ – odnosno naložiti formiranje... recimo međunarodne istražne komisije, jer čak ni u Njemačkoj „nestanak“ pedesetak miliona eura - nije mala lova.

Konačnu cijenu će tako na kraju platiti građani (RS i BiH), dok će političari iz entiteta RS neko vrijeme kao gunđati, iako će im biti zapravo drago što se na ovaj „elegantan način“ riješili golemog duga za koga su sami odgovorni. 

Svjesno ili „propuštanjem“. Rezultat je isti.

Schmidt je opet odradio polovičan posao, pažljivo vagajući šta će napraviti. Opet je puno pozivanja na građane i njihova ugrožena prava, mada odluke Visokog predstavnika samo skidaju s leđa teret ovoj, sve samo ne, sposobnoj vlasti.

Schmidt je samo, malo pažljivije, složio „rogove u vreći“!