Dok je bivši predsjednik Francuske Nicolas Sarkozy, simbol jedne od najmoćnijih evropskih država, osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu i bez velikih političkih ili institucionalnih turbulencija danas otišao na izdržavanje kazne – u Bosni i Hercegovini istovremeno svjedočimo karikaturalnoj slici pravosudnog sistema u kojem optuženi za ozbiljna krivična djela izlaze iz pritvora uz "performanse" i milionske kaucije, dok istina i pravda ostaju zakopane u proceduralnim rupama i političkim kalkulacijama.
Pitam se dokle više?
Slučaj Sarkozy: Snaga institucija, a ne pojedinaca
Slučaj Nicolasa Sarkozyja – osuđenog za ilegalno finansiranje predsjedničke kampanje, uključujući i primanje sredstava od strane režima Muammara Gaddafija – pokazuje kako pravosuđe može i mora funkcionisati nezavisno od političke moći. Iako bivši predsjednik Francuske tvrdi da je nevin, prihvatio je odluku suda, a institucije su postupile u skladu sa zakonom, bez uplitanja politike, medijskog spektakla ili sumnjivih “dogovora u hodnicima”.
Time je Francuska, uz sve svoje nedostatke, još jednom demonstrirala ključnu razliku između razvijenih i funkcionalnih demokratija i tranzicionih, korupcijom zahvaćenih sistema poput onog u BiH.
Slučaj Nenada Nešića: Sistem koji ne vjeruje sam sebi!
S druge strane, u Bosni i Hercegovini, imamo situaciju u kojoj se visoki zvaničnik, uhapšen zbog sumnje u organizovani kriminal, pranje novca, zloupotrebu položaja i mito, pušta na slobodu nakon što je položio kauciju od 1,37 miliona KM. Pritom mu se ukidaju i mjere zabrane kretanja, dok ostaje samo simbolična zabrana sastajanja s određenim osobama. Kao što to kod nas biva i ovaj slučaj se mete pod tepih kako bi zub vremena učinio svoje!
Da stvar bude još apsurdnija, riječ je o bivšem ministru sigurnosti BiH – osobi koja je trebala biti garant zakona i reda. Nakon izlaska iz pritvora, Nešić izvodi “performans” pred kamerama, ismijavajući ne samo sistem, već i građane ove zemlje. Umjesto poruke o ozbiljnosti istrage i jednakosti pred zakonom, šalje se signal da je pravosuđe predmet političkih dogovora, a ne alat za pravdu.
Zarobljeno pravosuđe: Oslonac ili prepreka demokratiji?
Pravosudni sistem u BiH već godinama je pod žestokom kritikom – kako domaće, tako i međunarodne javnosti. Upozorenja o političkim uticajima, korupciji unutar samog pravosuđa, odugovlačenjima procesa i selektivnoj primjeni zakona konstantno se ignorišu ili marginalizuju.
Dok EUROPOL i međunarodni partneri dostavljaju konkretne dokaze o kriminalu, domaće institucije često pokreću procese tek pod pritiskom, a presude se rijetko završavaju zatvorskim kaznama – naročito kad je riječ o visoko pozicioniranim političarima ili moćnicima. Danas nikome ne smeta "namještanje" tendera ili činjenica da je 500 mil km u Autocestama Federacije"progutao mrak?
Nepravda kao sistemska konstanta
Razlika između Sarkozyja i Nešića nije samo u ličnostima ili državama koje predstavljaju, nego u sistemima koje te države grade. U Francuskoj, institucije mogu kazniti čak i bivšeg predsjednika. U BiH, institucije ne mogu – ili ne žele – ozbiljno procesuirati ni aktivnog ministra bez da slučaj poprimi tonove političke farse.
Time se građanima šalje opasna poruka: pravda nije univerzalna, već selektivna; zakoni ne važe jednako za sve, i da je sloboda – kad si moćan i bogat – samo stvar dobre odbrane i nešto keša.
Pravda ili teatar?
Ako se pravda ne može postići u slučajevima gdje su svi dokazi prisutni, gdje je javni interes ogroman i gdje međunarodna zajednica vrši pritisak – gdje i kada će se postići? I da li građani BiH imaju razloga vjerovati da će sutra neko odgovarati za nepravdu, ako danas gledamo kako bivši ministar, optužen za teški kriminal, pravi šou-program pred kamerama?
Slučaj Sarkozy pokazuje da se pravda može ostvariti – ali samo tamo gdje institucije funkcionišu. Bosna i Hercegovina, nažalost, još uvijek nije jedna od tih zemalja. U BiH, optuženi za teški kriminal izlaze iz pritvora kao da su na press turneji, dok se zakoni selektivno primjenjuju, a istrage traju godinama – bez rezultata.
Pravosuđe koje ne može (ili neće) procesuirati visoke zvaničnike – nije stub države, već njen problem. Koliko smo još daleko od dana kada će i u BiH zakoni vrijediti za sve jednako, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.
