Demokrate u Pododboru za Evropu Komiteta Predstavničkog doma američkog Kongresa za vanjske poslove objavit će izvještaj kojim postavljaju temelje za nadzor nad politikom Trumpove administracije prema Balkanu ukoliko njihova stranka osvoji većinu.

Izvještaj kongresmena Billa Keatinga iz Massachusettsa sadrži i dosad neobjavljeno pismo u kojem se izražava zabrinutost zbog načina na koji je američka administracija podsticala zvaničnike u Bosni i Hercegovini da ključni ugovor za izgradnju gasovoda dodijele kompaniji u vlasništvu Josepha Flynna, brata bivšeg Trumpovog savjetnika Mikea Flynna.

U izvještaju se nalazi i dosad neobjavljeni odgovor administracije na to pismo, kao i odgovor na drugo pismo kojim se osporava odluka o ukidanju sankcija lideru bosanskih Srba Miloradu Dodiku.

Kongresmeni iz obje stranke pozvali su Trumpovu administraciju da uvede sankcije Dodiku i drugim srpskim zvaničnicima u Bosni i Hercegovini zbog zabrinutosti da bi njihovi nedavni potezi mogli destabilizirati region.

Republika Srpska izdvojila je najmanje devet miliona dolara za pridobijanje naklonosti Trumpove administracije od njegove druge inauguracije.

Sankcije Dodiku

U Izvještaju se navodi da su Milorad Dodik i njegovi saradnici iz Republike Srpske potrošili su milione dolara na lobiste s jednim glavnim ciljem uvjeriti drugu Trumpovu administraciju da ukine američke sankcije.

Nevjerovatno je da je u oktobru 2025. godine Dodikova lobistička kampanja za ukidanje američkih sankcija bila uspješna, uprkos tome što ga je Sud Bosne i Hercegovine osudio, što je smijenjen s funkcije zbog neprovođenja odluke visokog predstavnika, što je nastavio koristiti zapaljivu i secesionističku retoriku te što je više puta posjetio Moskvu.

Objavljena je i hronologija sankcija te se navodi da njihovo ukidanje nije bilo zasnovano samo na kratkoročnom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, odluka visokog predstavnika i odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od Dodika, njegove stranke SNSD i drugih povezanih osoba.

“Umjesto toga, vjerujem da su odluke Trumpove administracije o ukidanju sankcija Dodiku bile zasnovane na neformalnoj i pogrešnoj pretpostavci američke vlade da će Dodik i njegovi saradnici dugoročno biti konstruktivni partneri u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dodik očigledno nije ispunio svoj dio dogovora”, navodi se u Izvještaju.

Sljedeći primjeri Dodikovog ponašanja nakon pogrešne odluke administracije da ukine sankcije nisu konačan spisak, ali predstavljaju najvažnije razloge zbog kojih bi sankcije trebalo ponovo uvesti, stoju u izvještaju:

- Prvo, 5. februara 2026. godine Dodik, članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović i drugi zvaničnici Republike Srpske posjetili su Washington kako bi prisustvovali Nacionalnom molitvenom doručku i sastali se s visokim zvaničnicima Trumpove administracije. Tokom posjete Dodik je dao intervju za Financial Times u kojem je više puta pozvao na nezavisnost Republike Srpske, koristeći upravo onu retoriku koju je ukidanje sankcija trebalo zaustaviti. U intervjuu je „Dejtonski mirovni sporazum opisao kao nešto što se više ne može spasiti i oštro napao tadašnjeg visokog predstavnika Christiana Schmidta“, za kojeg je tvrdio da „nema legitimitet“ u Bosni i Hercegovini.

- Drugo, 9. februara 2026. godine, u govoru kojim je proslavljao pobjedu svog saveznika Siniše Karana na ponovljenim izborima za predsjednika Republike Srpske, Dodik je Bošnjake – većinski muslimanski konstitutivni narod Bosne i Hercegovine, uz bosanske Hrvate i bosanske Srbe – nazvao „neprijateljima“ i koristio druge pogrdne izraze. Ovakva rasistička i islamofobna retorika predstavlja obrazac ponašanja lidera SNSD-a i podsjeća na njegove ranije izjave u kojima je Bošnjake nazivao „Turcima“, a njihovo djelovanje opisivao kao oblik „primitivizma“.

Tadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt u maju 2026. godine osudio je Dodika zbog toga što „dosljedno koristi retoriku usmjerenu protiv Bošnjaka, koja je u skladu s njegovom širom političkom strategijom delegitimiziranja Bošnjaka kao konstitutivnog naroda, ali i političkih stavova koji podržavaju Bosnu i Hercegovinu“.

Slažem se sa Schmidtovom ocjenom da Dodikova retorika ne samo da destabilizira Bosnu nego podriva i njen multietnički karakter, koji je potvrđen Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ukidanje sankcija Dodiku trebalo je dovesti do prestanka ovakvog rasističkog ponašanja.

- Treće, u maju 2026. godine NSRS, koju de facto kontrolišu Dodik i njegovi saveznici, usvojila je „Deklaraciju o zatvaranju Ureda visokog predstavnika“, kojom se poziva na ukidanje funkcije visokog predstavnika i potpuno zatvaranje OHR-a. Ovaj politički potez protivan je prethodno dogovorenim uslovima – poznatim kao ciljevi i uslovi „5+2“ – koje vlasti BiH moraju ispuniti prije zatvaranja OHR-a. Time se dodatno podriva Dejtonski mirovni sporazum i doprinosi političkoj nestabilnosti.

- Konačno, u periodu prije i nakon odluke iz oktobra 2025. godine o ukidanju sankcija Dodiku i njegovim saveznicima, Dodik je više puta posjetio Moskvu, što bi trebalo izazvati zabrinutost Trumpove administracije. U maju 2026. godine Dodik je dva puta posjetio Moskvu – prvi put povodom ruskog Dana pobjede, a drugi put zajedno s ministrom unutrašnjih poslova Republike Srpske Željkom Budimirom, kada je prisustvovao međunarodnom sigurnosnom forumu. U obraćanju na plenarnoj sjednici rekao je da „srpski narod zna da će dobro pobijediti zlo zahvaljujući ruskoj snazi i odlučnosti te da će svjetski poredak biti zasnovan na stabilnim temeljima multipolarnosti, čiji je centralni stub Rusija“.

“Ovakva proruska retorika nije svojstvena partneru Sjedinjenih Američkih Država i pokazuje koliko je odluka Trumpove administracije da ukine sankcije Miloradu Dodiku bila pogrešna. Od posjete Washingtonu u februaru 2026. godine, tokom koje je otvoreno osporavao legitimitet Dejtonskog sporazuma, preko islamofobne retorike usmjerene prema Bošnjacima, do nastavka zahtjeva za zatvaranje OHR-a, Dodik je jasno pokazao da uvjerenje administracije – izneseno u odgovoru na moje pismo iz novembra 2025. godine – da se „BiH prvi put nakon mnogo godina ne suočava s ustavnom ili političkom krizom“ nije samo pogrešno nego i zasnovano na nedovoljnoj informiranosti”, navodi se.

Iako o zakonitosti lobističkih ugovora Republike Srpske s Blagojevichem i drugim osobama tek trebaju odlučivati nadležni organi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, jasno je da su Milorad Dodik i njegovi saveznici koristili javna sredstva kako bi plaćali utjecajne osobe povezane s administracijom da lobiraju za interese i ciljeve koji podrivaju višedecenijsku politiku SAD-a u Bosni i Hercegovini.