U organizaciji Udruženja online edukatora - UONEDU, održana je dvodnevna međunarodna naučna konferencija pod nazivom „Položaj umjetne inteligencije i uloga edukatora u obrazovanju“.
Konferencija je postala prepoznatljiv događaj koji okuplja istraživačice i istraživače, praktičarke i praktičare, edukatorice i edukatore i sve one, koji su zainteresirani za teme, koje se tiču novih tehnologija u obrazovanju i ostalim društvenim i naučnim granama, te poboljšanju učenja putem online platformi.
Tokom događaja, učesnice i učesnici imaju priliku razmijeniti iskustva, istraživanja i ideje vezane uz implementaciju modernih tehnologija u obrazovne procese.
Na konferenciji su se izlagali i modeli uspješne integracije umjetne inteligencije u različitim dijelovima svijeta sa različitim perspektivama u odnosu i na struke iz kojih se dolazi, koliko su razvijene zemlje i sa kojim se izazovima i posljedicama nose. Naglasila se i potreba kreiranja kontinentalne edukacijske politike, koja bi služila kao orijentir za edukatorice i edukatore i olakšala njihov posao, kao i programa obuke i podrške edukatorima u cilju zajedničkog djelovanja ka rješavanju problema. Također se istakla važnost administrativnih, sigurnosnih i etičkih aspekata o kojima treba nužno da se vodi računa, ali i svim drugim aspektima i mogućim posljedicama koje mogu da naruše jednu kulturu, jezik i društvene aspekte jedne društvene zajednice i pojedinca.
Predsjednica Udruženja online edukatora UONEDU Minela Kerla prvi dan konferencije izložila je temu Obuke edukatora za online obrazovanje gdje je iskazala modele kako nastavnici mogu da cjeloživotno uče i obrazuju se na ovom polju. Njeni inovativni programi za online učenje izazvali su veliku pažnju među učesnicima.
Marta Bennet iz Brisela donijela je jednu širinu EU i digitalne Europe.
Nakon nje učesnicima se obratio i Steve McCarty, dugogodišnji profesor iz Osake, Japana i osnivač World Association of Online Education. On smatra da će umjetna inteligencija utjecati na nastavu u većem dijelu svijeta, te ukazuje na važnost koje učenici, da li u učionici ili online, provedu sa nastavnikom.
Profesor McCarty je ukazao i na činjenicu da je umjetna inteligencija u obrazovanju danas ono što je online obrazovanje bilo prije 30 godina, odnosno da AI u obrazovanju i obrazovanju o AI čine novo polje za razvoj. Istakao je da uz oslanjanje na AI, znanje može postati dodatak, a ne stručnost pojedinca, te da može oduzimati pojedincima priliku za iskustva, koje obrazovanje nudi. Naglasio je i zašto podučavanje nije među zanimanjima, kojima AI prijeti u doglednoj budućnosti u većem dijelu svijeta - jer edukatori imaju za cilj rast učenika i odgovorni za ono što učenici nekontrolirano rade ili ne postignu.
Profesorica Džana Rahimić Ramić je svojim radom i pojašnjenjem pojma techné učesnike konferencije provodala od antičke Grčke do njemačkih filozofa i potrebe čovjeka za kreiranje i produkciju novih znanja.
Maria Fernanda Irrazabal Paz, između ostalog, kazala je da umjetnu inteligenciju treba prihvatiti, da se treba prilagoditi novim tehnologijama i iskoristiti ih, ali da treba studente naučiti da kritički koriste ove alate.
Zanimljiv osvrt imao je i kolega Fenwick Cyril koji je naglasio da u Africi još uvijek ima mjesta gdje nema čak ni interneta, do Latinske Amerike, preko Srednje do Kanade, koji uspješno integrišu umjetnu inteligenciju.
Na konferenciji je bilo govora i o tome šta se gubi umjetnom inteligencijom. Tako je grafologinja Yaqutatusharaf Mohiyuddin iz Indije obrazložila koje su to posljedice na pisanje i učenje djece pisanju.
Erick Moyneur iz Kanade u svom izlaganju istakao je da „mašina nudi svoje dimenzije koje pomažu ljudima u prosuđivanju, ali da je ljudsko prosuđivanje srce analitike“.
Kolegica iz Turske Melike Tiftik svojim istraživanjem donijela je na scenu dašak ljudske prirode – da ljudi vole da se druže fizički i istakla značaj kultura. Kolege iz Kuvajta su istakle i negativne posljedice prekomjernog korištenja uređaja koji se odražavaju na naša energetska polja.
Zanimljivo je također da kolege sa sportskih nauka apeluju da ljudi nisu algoritmi, te su zanimljive njihove perspektive korištenja umjetne inteligencije.
Učesnici konferencije došli su do brojnih zaključaka, ali jedan od osnovnih je da mogućnost identifikacije umjetne inteligencije u edukaciji od potpunog odsustva do primjene i suočavanja sa posljedicama, te uloge edukatora u svim segmentima je i dalje nezamjenjiva.
