Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, Evropski parlament posvećuje posebnu sjednicu jednoj od najmračnijih stranica evropske historije. Tema – kako sačuvati sjećanje i spriječiti ponavljanje zločina. Iz Evropskog parlamenta podsjećaju da je 2007. godine Međunarodni sud pravde presudio da zločini u Srebrenici predstavljaju genocid.

Juli 1995. Srebrenica. Rovovi mržnje i ubijena više od 8.372 muškarca i dječaka. Svijet je gledao i šutio. Danas, tri decenije od tada, u dvorani u kojoj se piše evropska politika, govori se o odgovornosti. Za šutnju, za ugašene živote i ono što je trebalo biti učinjeno da se genocid spriječi, a nije. U klupama Evropskog parlamenta, među zastupnicima - dvoje srebreničkih žrtava - Almasa i Almir Salihović. Njihovo prisustvo je podsjetnik da sjećanje nije samo simbol već obaveza.

“Iza svakog imena i broja je osoba, porodica. Ova kuća odaje poštovanje vama i svim preživjelim, kao što nastavljamo čuvati sjećanje na živote žrtava. I u riječima srebreničke molitve koju recitujemo svake godine: Neka majčina suza bude molitva da se Srebrenica nikad više ne ponovi”, izjavila je Roberta Matsola, predsjednica Evropskog parlamenta.

A ipak se ponavlja. Na drugom mjestu, drugom narodu. Iako je svijet nakon Srebrenice rekao - nikada više!

“Nevini životi izgubljeni u Srebrenici podsjećaju nas svaki dan da mržnja i nedostatak milosti stvaraju tlo za nove konflikte, novu žalost i novu patnju. Trebali bi nas podsjetiti da nije dovoljno osuditi, već da trebamo pronaći hrabrost da ih preveniramo.  Ne zaslužuju to samo nevine žrtve, već i generacije koje dolaze nakon nas. Naša je dužnost osigurati njihovu evropsku budućnost”, izjavio je zastupnik Ondřej Kolář.

“Rekli smo nikada više. Ipak, Evropa ignoriše ponovo. Imena Palestinaca ispisana su krvlju u knjizi historije čovječanstva. Stavljanjem ovog simbola koji ja nosim na naše sakoe nećemo očistiti našu savjest, dame i gospodo. Obaveza preveniranja genocida ne smije biti mrtvo slovo. Moramo reagovati odmah”, izjavio je zastupnik Matjaž Nemec.

Srebrenica nije samo tragedija Bosne i Hercegovine, već test - svijetu, čovječanstvu, humanosti. U Strazburu se preispituje i savjest kontinenta koji je prije tri decenije zakazao. Zastupnici podsjećaju – 11. juli nije samo datum u kalendaru, već rana u svjetskoj historiji.

“Tražim od Srba, molim vas da razumijete šta se dogodilo. Otvorite oči, priznajte prošlost. Prihvatanje istine prvi je korak do izlječenja. Mogu vam reći kao Austrijanac, mi smo imali težak period kod prihvatanja uloge Austrijanaca u holokaustu, ali je važno prihvatiti ovu istinu. To je ključno za razumijevanje prošlosti”, izjavio je zastupnik Helmut Brandstätter.

“Svjedočili smo etničkom čišćenju i očajničkim pozivima za pomoć, ali iako je kreirana sigurna zona, vojnici UN-a nisu uspjeli zaštititi ih. Ne smijemo iznevjeriti ljude u BiH ponovo. Trenutna etnoncionalistička retorika i prijetnje drži traumu živom”, izjavila je zastupnica Tineke Strik

I dok riječi odjekuju u dvorani u Strazburu, daleko od parlamenta, u Potočarima nijemi svjedoci -  bijeli nišani. Na njima urezana imena. Njih 8.372. Njihova tišina najglasnija je poruka - prošlost se ne smije zaboraviti. Jer zaborav je najtiši i najopasniji saučesnik svakog budućeg zločina.