I dok cijeli svijet obilježava tridesetu godišnjicu genocida, Srebrenica trideset godina poslije, tiho propada prepuštena sama sebi i na milost, onih koji bi da je nema. Za propast Srebrenice isključivu krivicu snosi politika koja je od nje napravila grad bez ljudi. Dio odgovornosti snosi i pravosudna zajednica koja ništa nije učinila da se istraži gdje je završio novac koji je stigao za Srebrenicu.

Srebrenica danas nema ni pekaru, ni mesaru, ni autobusku stanicu, poslastičarnu, zanatske radnje, kiosk. Srebrenica ima propale donacije motokultivatora, hotela u centru grada, kuće sporta na Jezeru... Bezbroj je takvih primjera. Srebrenica nema ni vodu i život ovdašnjih stanovnika uglavnom je sveden na preživljavanje.

Nema uličnih prosjaka, a nema ni Kineza. Srebrenica nema nikakvih investicija, a svakim danom, jedan po jedan, stanovnik odlazi. Ne otvaraju se fabrike ni radna mjesta a banja Guber godinama zjapi prazna i ljekovita voda otiče u kanalizaciju.

Mnogi tvrde da je Guber zbog iskopavanja ruda i ulaska u zabranjenu zonu skoro presušio što je posebno izražajno u ljetnim danima. Bezakonje je postalo opća slika, a zakon se uglavnom primjenjuje na neistomišljenicima i sirotinji.

 U Srebrenici nisu potrebne nikakve kvalifikacije za obavljanje javnih funkcija, niti ispunjavanje uslova, izuzev političkog, koji je i najpresudniji.

Politika je zakon i politika je iznad svega i svi su joj podređeni. Za to vrijeme odgovorni, politički predstavnici i funkcioneri, glavu zabijaju u pijesak i šutnjom pokrivaju nerad i nebrigu. Jedini cilj jeste plata iz općinskog budžeta, a niti jedan povratnički problem ova populacija nije riješila. Svrha političke strukture jeste riješavanje ličnih egzistencionalnih problema i odbornički mandat postaje pitanje života i smrti.

Izbori su najbolji pokazatelj šta o tome misle srebrenički Bošnjaci diljem svijeta. Tome su im svakako uveliko pomogli predstavnici stranaka sa sjedištem u Federaciji, koji niti žele niti hoće, da čuju vapaj ljudi koji žive u Srebrenici. Rezultati prošlih izbora, pokazali su da su Bošnjaci Srebrenice digli ruke od Srebrenice, ne zbog njih samih, već onih, koji su Srebrenicu doveli do samog ruba propasti.

Sve drugo, što se povremeno plasira iz ovog grada, jeste laž i zamajavanje javnosti. Nerealnu sliku i uljepšavanje stvarnost, demantuje svaki karak srebreničke teritorije. A, takvih je primjera bezbroj.

U srebreničku područnu školu u Potočarima u peti razred u ovoj godini upisano je osam učenika dok je primjera radi, prijeratna mjesna zajednica Sućeska imala oko osamsto osnovaca. U Srebrenici je stalo vrijeme, a od prijeratne bogate privrede i života ostale su zidine i prazne kuće, propale fabrike i uspomene na jedno vrijeme kojeg više nema.