Nakon što je Vlada Unsko-sanskog kantona utvrdila Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o prostornom uređenju i građenju i uputila ga u skupštinsku proceduru, otvoren je oštar javni spor između Gradske uprave Bihaća i kantonalnog Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, uz međusobne optužbe o pogrešnom tumačenju zakonskih rješenja i njihovim mogućim posljedicama po prostor i pravni poredak.

Gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić među prvima je reagovao, ocijenivši da predložene izmjene predstavljaju "legalizaciju bezakonja". Prema njegovim navodima, novi zakonski okvir briše razliku između različitih vrsta objekata, te omogućava gradnju bez dosadašnjih ključnih dozvola.

Sedić upozorava da bi takva rješenja mogla dovesti do nekontrolisane gradnje, posebno uz obalu rijeke Une, ali i do narušavanja prostorno-planskih dokumenata kroz izgradnju infrastrukture bez jasnih ograničenja. Ističe i da bi lokalne zajednice mogle ostati bez efikasnih mehanizama kontrole, uključujući mogućnost inspekcijskog nadzora, te da su predložene izmjene, kako tvrdi, u koliziji sa propisima viših nivoa vlasti.

S druge strane, Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK odbacuje ove tvrdnje kao netačne i tendenciozne. Ministar Edvin Odobašić naglašava da izmjene Zakona ne uvode mogućnost nelegalne gradnje, već pojednostavljuju administrativne procedure kroz objedinjavanje urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje u jedinstven postupak za određene kategorije objekata.

Prema njegovim riječima, investitori i dalje imaju obavezu izrade glavnog projekta, pribavljanja svih potrebnih saglasnosti, plaćanja naknada i dobijanja upotrebne dozvole, dok nadležni organi zadržavaju punu kontrolu zakonitosti kroz postupak i inspekcijski nadzor.

Odobašić posebno ističe da se izmjene ne odnose na gradnju u zaštićenim područjima, uključujući Nacionalni park Una, te da takva izgradnja nije bila dozvoljena ni ranije niti će biti ubuduće. Dodaje da su problemi na terenu prije svega posljedica nedovoljne primjene postojećih propisa, a ne predloženih zakonskih rješenja.

Ministarstvo također navodi da su izmjene rezultat dugogodišnjih problema u praksi, gdje su administrativni postupci često trajali mjesecima ili godinama, stvarajući pravnu nesigurnost i dodatne troškove za građane i investitore. Cilj izmjena, kako se ističe, jeste ubrzanje procedura uz zadržavanje svih mehanizama kontrole i zaštite prostora.