Sud BiH je donio rješenje kojim se ukida pritvor Nenadu Nešiću, a umjesto toga određene su mu mjere zabrane, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.

Nešićev slučaj je paradigmatičan za krizu vladavine prava u BiH. Ljudi poput njega često budu procesuirani tek kada postanu politički nezgodni ili kada međunarodna zajednica izvrši pritisak. Ali čak i tada – suštinskog pravnog epiloga najčešće nema.

Tužilaštvo BiH sumnjiči Nešića za više teških krivičnih djela, uključujući udruživanje radi činjenja krivičnih djela, pranje novca, zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. Istraga se, između ostalog, odnosi na nezakonite poslove s firmom “Legend” d.o.o., koja je navodno snabdijevala preduzeća abrazivnim materijalom po višestruko većim cijenama od tržišnih. Uprkos brojnim dokazima Nešić se pušta na slobodu ! Zašto se bh. pravosuđe ponaša ovako i u pitanje dovodi povjerenje bh. javnosti ?

Postavlja se mnoštvo pitanja ali i ovaj primjer najbolje pokazuje kako se pravosuđe, politika i moć prepliću. U BiH istrage traju beskonačno, dok optuženi ostaju na slobodi ili čak nastavljaju političku karijeru.

Koliko smo samo puta u prethodnim slučajevima poput Radončić, Dodik , Čović vidjeli kako istraga započne – najčešće nakon pritiska ili kad politički vjetar promijeni smjer.

Onda se servira pritvor kao predstava – “da se pokaže da se nešto radi”.

Poslije toga nastupa faza ”Odugovlačenja procesa”– godine će prolaziti a dokazi slabiti!

Onda će slijediti oslobađajuća presuda ili zastara – sve se zaboravi a na kraju Nešićev
povratak u politiku bit će opravdan kao žrtvom “političkog progona”.

Zbog nefunkcionalnosti institucija i visokog nivoa korupcije, tužilaštva rijetko idu do kraja s moćnima. Kada i dođe do optužnice, proces se razvlači, svjedoci mijenjaju iskaze, a dokazi “nestaju”. Zato je npr. Čović dan-danas “ ugledni političar proeuropskih vrijednosti zasnovanih na legalnom predstavljanju naroda!”

Čitam kako je Nešić nakon izlaska iz zatvora izveo svoj performans sa 3 prsta! Neki ljudi idu u pozorište, a mi imamo direktan prenos iz Vojkovića - i još besplatno! Nedostajao je samo još crveni tepih!

Naravno, sada će Nešić biti slobodan da nastavi sa 'poboljšanjem' našeg društva. Verovatno je sve to bilo samo nesporazum – kako bi čovjek njegovog kalibra mogao da bude opasan, kad je zapravo tako dragocen opće društveni resurs bez kog se ne može? Možda bi trebalo da mu dodijelimo medalju za hrabrost – u borbi protiv logike, prava i običnog zdravog razuma?

Eto, sad kad se Nešić vratio, BiH stvarno može da odahne – spas je stigao jer novi ministar sigurnosti ionako nije još imenovan a kojeg li nonsensa njegovo imenovanje baš ovisi o Čoviću! Institucije će sada procvjetati, korupcija će nestati, a narod će se veseliti. Jer, ako nas je istorija išta naučila, to je da kad Nešić hoda slobodno, pravda sjedi u zadnjoj klupi i klima glavom, piše Osmančević.