Prije nekoliko dana naveo sam tri ključne poruke koje su nam poslali politički kuhari iz Dejtona:

1. uvijek tražite srednje rješenje dogovorom i uzajamnim poštovanjem različitog mišljenja jer je i ovaj mirovni ugovor srednje rješenje koje svakom daje dovoljno garancija i motiva da se sa dobrom upravom zajednički izgradi zdravo i razvijeno društvo,

2. za spoljne granice BiH i njenu teritorijalnu cjelovitost ne brinite, to je naša briga i istorijska obaveza nas šest glavnih potpisnica Pariškog sporazuma, SAD, Rusije, EU, Velike Britanije, Njemačke i Francuske.

3. ne zovite nas nikad da se miješamo u vaše unutrašnje odnose i priklanjamo jednoj, drugoj ili trećoj strani, mi ćemo uvijek biti na strani Bosne i Hercegovine.Najviše neslaganja bilo je oko druge poruke da šest potpisnica garantuju teritorijalnu cjelovitost BiH. Nije to iznenađujuće.

Prvo jer je danas zaista teško vjerovati na riječ, pogotovo najjačima, ali mislim da razlog neslaganja leži u nečem drugom. Mnogima ovdje ne odgovara da građani BiH mirno spavaju. Teza da našoj zemlji prijeti otimanje teritorije sa istoka i(li) zapada izaziva strah, bijes i mržnju. A to su nažalost temelji izbornog uspjeha naših političkih lešinara koji uspješno siju strah i mržnju od 1990. godine do danas.

Neko zlonamjeran sigurno bi želio uzeti neki komad BiH, ali taj neko je potpuno malobrojan, nemoćan i nebitan, a mi te sićušne i opskurne likove pretvaramo decenijama u najveće moćnike svijeta. To radimo svjesno kako bismo što više uplašili stanovništvo i posijali nepovjerenje među narodima.Iz mog ugla posmatranja francusko-njemački non-pejper o Bosni i Hercegovini najviše je važan, zapravo isključivo je važan, kao potvrda teze da zemlje potpisnice i garanti Pariškog sporazuma iz 1995. godine neće dozvoliti bilo kakve promjene teritorijalne cjelovitosti BiH.

Onaj čije ime trebamo polako prestati pominjati igrao se često oko crvene linije, ali je nije prelazio. Prešao ju je krajem februara ove godine i to lijepo stoji u non-pejperu gdje je navedeno sedam grijeha rukovodstva Rebublike Srpske. Uz konstataciju da je to „najteži izazov suverenitetu, jedinstvu i teritorijalnom integritetu BiH u posljednjih 30 godina“.

Da je ranije bio ugrožen ustavni ili teritorijalni integritet pojavio bi se isti non-pejper. Ali nije bilo takve situacije.Ovdje valja primijetiti da niko ne pominje strane vojne trupe kao garanciju jer smo daleko od toga i situacija, realno gledano, nije ozbiljno opasna. Opasnom je čine oni koji bi se radovali da je zaista opasna. A valja i dodati da bi se identična stvar dogodila da je neko neustavno odlučio ukinuti Republiku Srpsku.

Iste zemlje inicirale bi non-pejper, druge sadržine ali istog principa, s ciljem očuvanja ustavnog poretka i cjelovitosti BiH.Budimo realni, ima ih koji sanjaju i o otcjepljenju i o ukidanju Republike Srpske, rekao bih čak da su brojniji ovi drugi. A budimo i ozbiljni jer svaka država u kojoj se ne odustaje od nerealnih želja mora propasti.

Mi smo na dobrom putu jer nas ubiše nerealne želje, bilo čije. Mi smo bili i ostali sanjari.Pomenuti non-pejper pomoći će da se neslavno završi jedna sebična i primitivna a fantastično započeta politička karijera. To je najvažnije i neko će valjda izvući pouku. Kolateralna šteta biće Republika Srpska, ali i cijela Bosna i Hercegovina, koje će privremeno ekonomski oslabiti zbog smanjenja ulaganja u Republiku Srpsku. Od stanovništva Republike Srpske i samo od tog stanovništva zavisi koliko dugo će trajati njihova agonija. Ako se ponovo odluče dati povjerenje ljudima koji ih pljačkaju i prezreno vode u sukobe sa svijetom, neizvjesnost i propast, bolje od ovog što imaju nisu ni zaslužili.

Nije im doduše lako jer nemaju nekog izbora ni u opoziciji, ali povjerenje treba dati nekome ko se s njima neće tako bezosjećajno i grubo poigravati i međunarodno sramotiti. O tome da će ih novo rukovodstvo, bilo koje, nastaviti pljačkati i prepustiti stihiji ne treba ni sumnjati.Važno je samo da novo rukovodstvo više ne dovodi BiH u pitanje, kao što je to dosad rađeno, premda je to bilo samo verbalno. Sa vatrom se ne treba igrati ni verbalno. Republika Srpska treba dobiti rukovodstvo koje će se civilizovano ponašati i koje će narodu objasniti da su dvije zemlje koje su tvorci non-pejpera, Francuska i Njemačka, uz Rusiju, SAD, EU i Veliku Britaniju, ujedno i tvorci i čuvari Republike Srpske, a ne njeni neprijatelji. Čuvajući Dejton, oni čuvaju istovremeno i BiH i RS.