Banjaluka - grad koga su 22 aprila oslobodili partizani!

22 april je datum koji nadilazi kalendar — to je dan kada je Banjaluka ponovo udahnula slobodu, nakon godina okupacije, straha i nepravde. Tog dana 1945. godine grad su oslobodile partizanske jedinice, pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta, isti oni borci koji su izvojevali pobjede u oslobođenje Beograda, oslobođenje Zagreba i koji su svojim napredovanjem doveli i do oslobođenje Jasenovca. To nije narativ, to je dokumentovana historija.

Banjaluka tog aprila nije bila samo vojni cilj — bila je simbol. Simbol otpora, ali i zajedništva. U redovima partizana nalazili su se ljudi različitih identiteta: Srbi, Hrvati, Bošnjaci i drugi, svi ujedinjeni u jednoj ideji — da se zlo fašizma porazi i da se stvori društvo u kojem će sloboda biti pravo, a ne privilegija. Upravo ta multietnička dimenzija borbe daje dodatnu težinu pobjedi i čini je univerzalnom, a ne isključivom.

Danas, osamdeset i više godina kasnije, suočavamo se s pokušajima da se ta borba reinterpretira, da se umanji značaj partizanskog pokreta ili čak da se istorijske činjenice zamijene politički korisnim konstrukcijama. To nije bezazlen procec već pokušaj da se promijeni kolektivno sjećanje i oslabi svijest o tome šta je fašizam bio i ko ga je porazio.

Zato je važno podsjetiti na glasove koji se tome jasno suprotstavljaju poput Bursaća koji pita:”Zašto četnici nisu oslobodili Jasenovac, Vučiću? Gdje su bili? Bili s u kolaboraciji sa okupatorom. U sporazumima sa Italijanima. U taktičkim aranžmanima sa Nijemcima. U zajedničkim ustaškim operacijama protiv partizana. U masakrima nad civilima koje su smatrali “nepoželjnima”. U akcijama koje su, direktno ili indirektno, punile i logore poput Jasenovca. Povijest to pamti, Vučiću!”

Revizionizam često počinje sitnim pomacima — relativizacijom, izjednačavanjem žrtve i zločinca, prešućivanjem činjenica. Ali svaki takav pokušaj nailazi na otpor onih koji znaju da bez istine nema ni stabilne budućnosti. Jer društvo koje zaboravi ko ga je oslobodio i zašto, rizikuje da izgubi orijentir.

Zato 22. april nije samo dan sjećanja, već i dan odgovornosti. Odgovornosti da se čuva istina, da se prenosi novim generacijama i da se jasno kaže: Banjaluku su oslobodili partizani. Antifašisti. Ljudi koji su vjerovali da sloboda pripada svima. Ljudi poput Stevandića, Dodika, Karana i sličnih koji se u moj rodni grad “ useliše” i koji im priži mogućnost da se školuju i emancipuju su danas oličenje historijske revizije i četničke ideologije!

I zato poruka danas mora biti jasna i snažna: historijski revizionizam neće proći. Antifašizam ostaje temeljna vrijednost svih naroda koji žive na Balkanu — ne kao ideološka fraza, nego kao civilizacijsko opredjeljenje. Bez njega nema ni istine o prošlosti, ni sigurnosti u budućnosti, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.