Tišina visokog predstavnika i Trgovinska gora: kome Schmidt zapravo odgovara?
Sastanci visokog predstavnika Christiana Schmidta s regionalnim političkim akterima redovno se predstavljaju kao doprinos stabilnosti i evropskom putu Bosne i Hercegovine. Nekako tako se zeli prikazati i susret ´sa ministrom vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman, koji je održan u Zagrebu.Ipak, iza diplomatskih fraza o Dejtonskom sporazumu, dijalogu i ravnopravnosti, ostaje sve više otvorenih pitanja na koja Schmidt uporno ne daje odgovor. Jedno od njih je i više nego konkretno: zašto visoki predstavnik nije izrazio javni protest protiv odluke Republike Hrvatske da nuklearni otpad odlaže na Trgovinskoj gori, neposredno uz granicu s Bosnom i Hercegovinom?
Riječ je o pitanju koje direktno ugrožava zdravlje, sigurnost i budućnost desetina hiljada građana u pograničnim općinama BiH. Trgovinska gora nije apstraktna politička tema, već realna ekološka i sigurnosna prijetnja. Uprkos tome, iz OHR-a nije došla jasna, javna i nedvosmislena osuda takve odluke, niti zahtjev da se uvaži glas građana Bosne i Hercegovine. Ta šutnja ne može se tumačiti kao neutralnost – ona se sve više doživljava kao prešutno odobravanje.
Visoki predstavnik, ako želi zadržati legitimitet, ne može biti samo arbitar između političkih elita niti čuvar etničkih balansa iz prošlog stoljeća. Schmidt mora biti i glas naroda Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj većina stanovništva jasno izražava želju za funkcionalnom, građanskom državom, utemeljenom na jednakim pravima, a ne na trajnoj etničkoj podjeli i vanjskom tutorstvu susjednih država.
U tom kontekstu, sve su glasnije kritike da Christian Schmidt daje prevelik prostor političkim utjecajima iz Zagreba i Beograda. Takav pristup ostavlja Bosnu i Hercegovinu izloženu narativima iz devedesetih godina – narativima podjela, „legitimnog predstavljanja“ i stalnog prekograničnog miješanja u unutrašnje stvari države. Kako je istaknula Kraske, ovakvo ponašanje nije samo politički problem, već i suštinski suprotno modernoj i progresivnoj politici prema Bosni i Hercegovini.
Prekogranično miješanje, bilo da dolazi kroz pritiske oko izbornog zakonodavstva ili kroz odluke poput one o Trgovinskoj gori, direktno potkopava povjerenje građana u međunarodnu zajednicu. Ako visoki predstavnik reagira selektivno – odlučno kada nameće odluke unutar BiH, a tiho kada susjedne države donose poteze štetne po njene građane – tada se opravdano postavlja pitanje čije interese on zapravo štiti.
Rasprava koju su ove izjave otvorile daleko nadilazi jednu odluku ili jedan sastanak u Zagrebu. Ona se tiče same uloge međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i njenog stvarnog opredjeljenja za evropske integracije, suverenitet države i očuvanje unutrašnje stabilnosti. Bez jasnog otklona od vanjskih političkih centara moći i bez spremnosti da se jednako glasno štite interesi građana BiH, evropski put ostaje tek fraza, a povjerenje u OHR nastavlja da se urušava, piše bnajlučanin iz Švedske Edin Osmančević.
