Politika

NA DVIJE STOLICE: SDP ne mari za Zakon o sukobu interesa

Uprkos nedavno donesenom Zakonu o sukobu interesa, koji izričito zabranjuje da izabrani zvaničnici u zakonodavnim tijelima istovremeno obnašaju rukovodeće ili upravljačke funkcije u javnim ustanovama i institucijama, jedan slučaj u Sarajevu otkriva ozbiljno kršenje te zakonske odredbe.

Naime, kako saznaje redakcija, Majda Kalamujić Ćorović, vijećnica u Općinskom vijeću Novo Sarajevo ispred SDP-a, istovremeno je i članica Upravnog odbora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) – što je direktno kršenje zakona.

Zakon jasno propisuje da vijećnici na svim nivoima vlasti ne mogu biti članovi upravnih i nadzornih odbora u javnim zdravstvenim institucijama, kako bi se spriječio sukob interesa, zloupotreba položaja i politički uticaji na rad ustanova od javnog značaja.

Zakon precizira da se pod “izabranim zvaničnicima” podrazumijevaju i vijećnici na svim nivoima vlasti, što znači da istovremeno obavljanje ove dvije funkcije predstavlja direktan sukob interesa.

O ozbiljnosti situacije svjedoči i javni poziv koji je raspisan za članove upravnih odbora u Kantonu Sarajevo.

Naime, u dokumentaciji javnog poziva se izričito traži izjava da kandidat nije u sukobu interesa u skladu sa Zakonom o sukobu interesa FBiH. U Zakonu jasno stoji da izabrani zvaničnici, uključujući i općinske vijećnike, ne mogu obavljati funkcije u upravljačkim strukturama javnih ustanova.

Da je ovakav paralelni angažman protivzakonit, nedavno je potvrdio i Dragan Stevanović, također član SDP-a i vijećnik u Gradskom vijeću Sarajeva, koji je odbio imenovanje u Upravni 2024-te godine obrazloženje da to ne može raditi zbog svoje vijećničke funkcije.

Za razliku od njega, Kalamujić Ćorović je ostala na obje pozicije, iako je javno predstavljala općinu na tribinama i događajima, uključujući i one održane s ministrom zdravstva, te učestvovala na sastanku Upravnog odbora KCUS-a prošle sedmice, na kojem se raspravljalo o imenovanju novog generalnog direktora – što dodatno potvrđuje njeno aktivno učešće u radu UO.

Zabrinjava činjenica da uprkos jasno definisanim zakonskim ograničenjima, nadležne institucije još uvijek nisu reagovale, a ovakav slučaj otvara pitanje da li se zakon selektivno primjenjuje i da li su političke veze iznad pravne odgovornosti.