Lideri vladajuće koalicije koji su sebe dobrovoljno odavno reducirali na „bošnjačku reprezentaciju“ tako su učinili još jednu strateški kapitalnu uslugu Draganu Čoviću i njegovom HDZ-u pristajući na njihovu matricu da su svi Hrvati u HDZ-ovoj „zoni odgovornosti“ i da niko drugi nema nikakvu obavezu prema njima.
Jučer je, desetak mjeseci nakon održavanja lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, napokon formirana vlast u Gradu Sarajevu.
Kao što je poznato, Samir Avdić (Narod i pravda) novi je gradonačelnik, njegovi zamjenici su Mirela Džehverović (Naša stranka) i dosadašnji v.d. gradonačelnika Predrag Puharić (SDP BiH).
Vladajuća Trojka jučer je izabrala i rukovodstvo Gradske Skupštine, predsjedavajući je Alen Girt (Naša stranka), dok su Emir Bićo (Narod i pravda), te Svjetlana Šošić (SDP BiH) novi dopredsjedavajući Gradske skupštine.
Rukovodstvo koje će u naredne četiri godine upravljati Sarajevom je, na prvi pogled, stranački izbalansirano, a i rodna ravnopravnost je idealna. Mali problem (očito suviše mali i beznačajni za stranke koje formiraju vlast!) mogao bi biti taj što se među šestoro izabranih na najodgovornije dužnosti nije našlo mjesta niti za jednog kandidata koji se izjašnjava kao Hrvat. Po dva mjesta „bratski“ su raspoređeni Bošnjacima, Srbima i Ostalim; Hrvatima kao konstitutivnom narodu nije pripalo ništa.
Da vlast u gradu Sarajevu, odnosno stranke koje je delegiraju ima problem sa Hrvatima moglo se vidjeti krajem prošle godine kada je dotadašnja gradonačelnica Benjamina Karić (koja se mimkrijski podmuklo deklarirala kao OSTALA..), nakon što je izabrana za načelnicu Novog Sarajeva za nasljednika preporučila Samira Avdića, svog dotadašnjeg zamjenika. Anja Margetić, također zamjenica gradonačelnice, ukazivala je na statutarnu neusklađenost tog kadrovskog rješenja.
Prema Statutu Gradskog uprave, kako je tada objašnjavao pravni ekspert Nedim Ademović nije dopušteno da gradonačelnik i predsjedavajući Gradskog vijeća budu iz istog naroda. Tada je Gradskom skupštinom predsjedavao Jasmin Ademović, koji je pored toga što je Bošnjak kao i v.d. gradonačelnik dolazio i iz iste stranke (NIP). No u svojevrsnom proceduralnoj gimnastici (u kojoj su ignorirane i preporuke koje su upućene iz OHR-a) koja je imala i elemente pravnog nasilja vladajuća većina ,uz prećutnu suglasnost Naše stranke čija je Margetić bila izbor, odugovlačila je izbor vd. gradonačelnika sve dok nekoliko mjeseci nakon izbora na tu funkciju nije izabran Predrag Puharić iz SDP-a.
Anja Margetić je nakon svega napustila Sarajevo i odselila u Hrvatsku, u Istru, gdje će ubuduće obučavati mlade plivače. Ona je, podsjetimo, bila članica olimpijskog tima Bosne i Hercegovine na OI u Barceloni 1922. godine.
Tako je Sarajevo, kao glavni grad države u kojem bi se moralo voditi računa o nacionalnoj ravnopravnosti i uključivosti svih njegovih građana u strukture vlasti po prvi put u svojoj novijoj povijesti doživjelo da na rukovodećim funkcijama nema Hrvata. I to zahvaljujući vlastima tobožnje lijevo-liberalne koalicije, deklarativno nepokolebljivim borcima za suverenu, a pogotovo građansku Bosnu i Hercegovinu.
