Najmlađa doktorica nauka u BiH sada ima dva doktorata: Lemana Spahić piše historiju nauke u regionu. U vremenu kada se mladi ljudi često suočavaju s ograničenim mogućnostima i preprekama u akademskom napredovanju, priča Lemane Spahić, najmlađe doktorice nauka u Bosni i Hercegovini, inspirativan je primjer kako znanje, posvećenost i vizija mogu otvoriti vrata izvan svih očekivanja.
Ova izuzetna naučnica ne samo da je postigla jedan doktorat, nego je 2025. godine završila i drugi, čime je, prema dostupnim podacima, postala jedini dupli doktor tehničkih nauka u BiH – i najmlađa takva osoba u regionu.
Svoj akademski put započela je na Internacionalnom Burch univerzitetu (IBU), gdje je osnovne i master studije Genetike i bioinženjeringa završila s maksimalnim prosjekom 10.0, kao zlatni student. Već tada se isticala kao izvanredan talenat, ali to je bio tek početak.Prvi doktorat završila je 2024. godine s temom „Primjena vještačke inteligencije za interpretaciju ultrazvučnih snimaka i klasifikaciju neuroloških poremećaja fetusa“, kroz koji je razvila inovativno rješenje TrueAId, koje je BiH prvi put dovelo do nominacije za prestižnu nagradu World Summit Awards za najinovativnije digitalno rješenje u zdravstvu.
Kao stipendistica prestižnog Marie Sklodowska Curie DECODE ITN projekta, Lemana je nastavila istraživački put na drugom doktoratu pri Univerzitetu u Kragujevcu. Tamo je 2025. godine doktorirala s temom „Multiscale modeling of atherosclerotic plaque progression using agent based modelling“.Pored akademskih postignuća, Lemana je aktivna i na stručnom, institucionalnom i mentorskom planu: vodi razred za mlade naučnike pri IANUBIH, generalni je sekretar DMBIUBIH te učestvuje u izradi međunarodnih standarda za post-tržišni nadzor medicinskih uređaja kroz IEEE radne grupe P2727 i P2727.1
.Njeno iskustvo uključuje i angažmane u industriji: od pripravnice u Verlab laboratoriji, preko šefice laboratorije za molekularnu dijagnostiku, do pozicije više stručne saradnice na Verlab Institutu, gdje se bavi istraživanjima u biomedicinskom inženjeringu i primjeni visokoperformantnog računarstva (HPC).Sa preko 80 objavljenih naučnih radova, brojnim priznanjima (uključujući drugo mjesto na AIIC Roma 2024. za najbolju doktorsku disertaciju), te učešćem u izradi četiri univerzitetska udžbenika u izdanju prestižnog Springera, Lemana Spahić se već sada svrstava u red vodećih mladih naučnika regiona.Iako je imala ponudu za postdoktorski angažman u Dubaiju, odlučila se vratiti u BiH. Njena vizija je jasna – graditi domaću naučnu i zdravstvenu infrastrukturu i učiniti rješenja iz oblasti vještačke inteligencije dostupnim i korisnim za zdravstvo i cjelokupno društvo kako Bosne i Hercegovine tako i šire.
Zašto ste odlučili odbiti postdoktorsku ponudu iz inostranstva i vratiti se u Bosnu i Hercegovinu?“
Odluka da odbijem postdoktorsku poziciju u inostranstvu nije bila laka, posebno zato što se radilo o ponudi iz izuzetno referentnog centra u Dubaiju na kolaborativnom projektu svih svjetskih vodećih svemirskih agencija sa vrhunskom infrastrukturom i mogućnostima za naučni rad u domenu primjene vještačke inteligencije u medicini. Ipak, u jednom trenutku profesionalnog razvoja prestanete se pitati samo gdje možete dalje učiti i počnete se pitati gdje možete najviše doprinijeti. Upravo to pitanje je bilo presudno. Bosna i Hercegovina, sa svim svojim izazovima, nudi i jedinstven prostor za stvaranje, povezivanje nauke, tehnologije i društva u svrhu sistemskih promjena. Vjerovala sam da znanje koje sam stekla kroz dva doktorata, međunarodnu saradnju i višegodišnje angažmane ne treba ostati zatvoreno unutar akademskih zidova niti preseljeno tamo gdje je naučno okruženje već formirano. Umjesto toga, odlučila sam da to znanje vratim tamo gdje može imati multiplikativni efekt, u zajednicu kojoj pripadam, i čiji potencijal još nije iscrpljen. Povratak nije bio motivisan nostalgijom, već strateškom vjerom u to da se ovdje može graditi drugačiji model, onaj u kojem se nauka ne posmatra kao izolovana disciplina, već kao alat za konkretan razvoj društva. Danas, kroz akademske, industrijske i institucionalne uloge, imam priliku ne samo da nastavim svoj istraživački rad, već da aktivno učestvujem u izgradnji mostova između znanja i primjene, između mladih talenata i stvarnih prilika. Vjerujem da promjene ne dolaze izvana, one nastaju iznutra, kada dovoljno ljudi odluči da djeluje tamo gdje je najpotrebnije. Za mene, to mjesto je upravo ovdje.”