U Muzeju franjevačkog samostana Vrata Bosne u Tolisi kod Orašja održana je dvodnevna radionica pod nazivom „Pocalica glavu krasi“, povodom Međunarodnog dana muzeja.

Jedini muzej u Posavskom kantonu je organizirao radionicu za mlade na kojoj su se, kako kažu, mladi informirali o narodnoj nošnji toga kraja. Osim toga mladi su imali priliku i sami se okušati u izradi pocalice. 

„Zato smo došli na ideju da pokrenemo jednu takvu manifestaciju - Pocalica glavu krasi, kako bismo mlade privukli u muzej, malo im pokazali narodnu nošnju ovoga kraja i potaknuti ih malo da zavole tu ostavštinu“, objašnjava Jozo Jezerčić, v.d. ravnatelja Muzeja Vrata Bosne.

Pocalica je jedan od glavnih dijelova narodne nošnje u oraškoj posavini. Stavlja se na glavu, a nose je samo udane žene. Da bi se jedna takva pocalica izradila, potrebno je mnogo truda i vremena. 

„Truda je dosta potrebno, ovo sada što mi radimo je onaj starinski način nije ovaj sadašnji što se radi za svatove, nego baš starinski koji se sve radi na broj i po žici. Pokušali smo to malo otrguti od zaborava i da mladi vide kako se to radi“, kaže Drago Oršolić, voditelj radionice veza.

Sudionici ove radionice su zadovoljni prilikom za učenje koju su dobili. Oni mlađi u svoje ruke nisu uzimali iglu i konac, ali su zato usavršavali svoje slikarske sposobnosti. 

„Ja volim našu tradiciju i vez. Često oblačim našu narodnu nošnju tako da mi je ovo jako zanimljivo jer imamo priliku vidjeti kako su to naši stari radili prije“, govori Ana Kobaš, učesnica radionice.

Na radioni je bila i Paula Oršolić: „Ja mislim da je to zanimljivije jer dobijemo nešto od našeg rada i koliko smo sati ovo radili, umjesto na mobitelu da smo samo, to bi prošlo i od toga nema ništa“.

U muzeju su optimistični što se tiče tradicije, tako da se može reće kako će pocalicu, ali i ostale dijelove posavske narodne nošnje, moći vidjeti na većim i značajnijim društvenim događanjima, a ne samo u muzeju. 

„Jako velik broj ljudi oblači narodnu nošnju i želi se pokazati u njoj, pa zato i vjerujem da će ta tradicija i dalje živjeti u našim krajevima“, dodaje Jezerčić.

Posavina vješto čuva svoju tradiciju, te kroz razne manifestacije i radionice tu ljubav pokušava prenijeti i na mlađe generacije. Teško je procijeniti u kojoj mjeri je to uspješno, no da će tradicija biti očuvana - to je sigurno.