U Sarajevu je u 78. godini preminuo veliki bosanskohercegovački književnik Marko Vešović.
Vešović je rođen 1945. godine u mjestu Pape u Crnoj Gori, a književno stvaralaštvo i akademsku karijeru proveo je u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, gdje je umirovljen kao profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Radio je na Odsjeku za komparativnu književnost u Sarajevu.
Desetak godina Marko Vešović bio je profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu; zatim je niz godina bio urednik u Izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Na Filozofski fakultet vratio se 1992. godine.
"Prije ovoga rata ja nisam previše osjećao Sarajevo. Trebalo mi je da mi bosanska prijestolnica pokaže svoje rane i da smjesta postane moj rodni grad. Nesreća izjednačuje ljude - svi smo mi ustravljena živinčad, koja svaki dan očekuje da od njenog mesa Karadžićevo topništvo napravi nadrealističke kolaže. Postali smo braća po čekanju granata, po drhtanju pred esksplozijama, po utrobnom strahu za svoju djecu, čije plačeve ni Bog s nebesa ne bi mogao podijeliti na srpske, hrvatske i muslimanske", napisao je Marko Vešović u jednom od svojih tekstova.
Deset godina kasnije odbranio je doktorsku disertaciju “Jezik u poeziji Radovana Zogovića“ na svom matičnom fakultetu u Sarajevu.
Marko Vešović objavio je preko 30 knjiga poezije i proze, pjesničkih prevoda, esejistike i polemika.
Pored "Poljske konjice", Vešović se izdvaja i po djelima "Nedjelja", "Osmatračnica", "Rodonačelnik", "Četvrti genije", "Smrt je majstor iz Srbije", "Kralj i olupina".
Nakon rata djelovao je također u Sarajevu gdje je pisao kolumne za brojne medije.
OTPOR RATU I KARADŽIĆEVOM SDS-u
Od Karadžićevog SDS-a i medija pod kontrolom SDS-a bio je na samom početku rata u BiH optužen kao izdajica srpskog naroda. Tada je, na konferenciji za medije, Vešović poručio da od Karadžićevih zločina ljudska pamet staje, a usta se kamene.
Odbio je ponuđenu funkciju člana Predsjedništva BiH rekavši da on nije za politiku niti je politika za njega.
“Ali kada bih imao i trunku političkih ambicija, trke bih prihvatio ponuđenu kandidaturu, zato što me, između ostalog, Srna proglasila izdajnikom srpskog naroda. Doduše, ja sam Crnogorac, ali kad god me neko ubroji u Srbe kako bi mogao da pljune na mene ja privremeno postanem i Srbin”, rekao je Vešović.
On je potom priznao da jeste izdajnik srpskog naroda.
“I priznajem, jesam izdajnik srpskog naroda. Jer nas Crnogorce silno obavezuju naši očevi. Nadodajem se na svoga ćaću partizana kao što se Karadžić nadovezuje na svoga tatu četnika. Ne pitajte kako i zašto, to je u Crnoj Gori naprosto tako i tačka. Izdao sam onog dana kad su Karadžićevi snajperisti u Ulici bratstva i jedinstva pucali na goloruke demonstrante i na moje oči ustrijelili dvoje djece. A kako je prolazilo vrijeme, moja izdaja mi je postajala sve milija jer se ispostavilo da sam izdao ljude koji vole da pale, recimo, džamije. A ja sam uvjeren da je poštovanje tuđih svetinja temelj svakog uljuđenog življenja. Izdao sam ljude koji vole, naprimjer, igrati nogomet odrubljenim muslimanskim glavama. A za mene, ljudska glava, muslimanska ili ne, najveća je svetinja u svemiru jer to je dom ljudskom duhu koji nas diže nad životinje. Izdao sam ljude koji pucaju iz snajpera na trogodišnje djevojčice, izdao sam ljude koji iz zasjede ubijaju ljekare hitne pomoći, izdao sam ljude koji noževima urezuju krstove u muslimansko meso. Jednom riječju, izdao sam ljude koji su izdali sve moguće norme na kojima se zasniva moralni kodeks čovječanstva”, rekao je tada Marko Vešović
