Dok u mnogim evropskim gradovima Jevreji danas žive sa strahom, povučeni iz javnog prostora i pod stalnim nadzorom, u Sarajevu – kaže Eli Tauber – taj strah ne postoji: “U Parizu Jevrej ne smije izaći iz kuće, a mi ovdje imamo potpuno slobodan život – ljudi hodaju, niko ih ne gleda, niti kad prolazim ulicom kažu: ‘ovo je onaj Jevrej’.”

 Gostujući u emisiji Izvan okvira na N1, Tauber – historičar, pisac i direktor Arhiva Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini – govorio je o položaju Jevreja u svijetu, o refleksijama rata u Gazi, ali i o onome što smatra posebnom vrijednošću bosanskohercegovačkog društva: svakodnevnim suživotom bez nadzora, bez grafita i bez prijetnje.

“Danas, odete li u Ameriku, nećete vidjeti jednog muslimana i Jevreja da sjede zajedno i piju kafu, što je kod nas potpuno normalna situacija”, rekao je.

Osvrnuo se i na to kako se nerijetko izvan BiH pravi narativ o ovom prostoru koji ne uvažava ono što ljudi na terenu svakodnevno žive:

“Ja se ježim kad vidim da dozvoljavamo drugima da raspravljaju o nama kao da nemamo stvarno događaja i činjenice koje možemo da podastremo”, dodao je Tauber.

Govoreći o ratu u Gazi i njegovim posljedicama, on je istakao da se, bez obzira na lične osjećaje, ne smije ignorisati nijedna ljudska patnja:

“Kako ne smijemo da zaboravimo ono što se desilo 7. oktobra, kada je toliko nevinih ljudi stradalo, isto tako ne smijemo da zaboravimo da sada narod Gaze gine. Koliko stvarno ginu, kako ginu – ne ulazim u to – pošto koristimo samo informacije koje dobijamo iz određenih izvora. Činjenica je da ono što se tamo dešava nije lijepo gledati”, kazao je u emisiji Izvan okvira.

Upozorio je da se događaji s Bliskog istoka reflektiraju i na svakodnevni život Jevreja u Evropi.

“Kad pogledate šta se u svijetu dešava jevrejskoj zajednici, shvatite da se reperkusije ovog što se dešava u Gazi sad osjećaju stanovnici Pariza koji ne smiju da izađu iz svojih kuća. Da to slično osjećaju i u Njemačkoj. Antisemitizam je u porastu u čitavom svijetu”, rekao je.

S druge strane, istakao je da u Bosni i Hercegovini takvih ekstremnih pojava nema.

“U Bosni se ništa tako ekstremno ne dešava. Nemamo ovdje policijska kola da čuvaju Jevrejsku zajednicu u Sarajevu, da čuvaju muzej – niko to ne čuva. Zato što postoji određeno povjerenje u ljude ovog grada da nemaju namjeru da učine nešto protiv zajednice”, smatra Eli Tauber.

Naveo je da se ni protesti protiv izraelske politike ne prelijevaju u neprijateljstvo prema Jevrejima u BiH, kazavši da “ako postoje protesti protiv Izraela, koji se protežu kroz grad, niko ne dolazi pred Jevrejsku zajednicu, niti je iko stavio ijedan grafit na Jevrejsku zajednicu.”.

„Mi to Evropi treba da pokažemo“, rekao je, ističući primjer svakodnevice u Sarajevu kao nešto što ima simboličku i društvenu vrijednost u vremenu kada mnoge zajednice žive pod tenzijama.

Dotaknuo se i ličnog odnosa prema sukobu u Gazi.

“Dugo sam se trudio da o Gazi uopće ne govorim. Nisam se osjećao dobro. Smatrao sam da ne mogu na najbolji način kazati šta mislim. Imam porodicu u Izraelu i naravno da imam neki odnos prema Izraelu”, kaže on.

Ali, kako kaže, osjećaj pripadnosti Bosni i Hercegovini nije upitan:

“Prije svega, kad govorimo o bh. Jevrejima, govorimo o ljudima koji su zaista vezani za rodnu grudu – mi bismo sve uradili za BiH kao državu, i očekujemo da ta država uradi sve za našu zajednicu”, rekao je.