Povjesničarka i profesorica na Ludwig-Maximillian Sveučilištu u Münchenu, Marie-Janine Calic se u svojem najnovijem članku za lijevo-liberalni tjednik „Die Zeit“ osvrnula na multireligijsku i multietničku tradiciju Sarajeva.
U pregledu povijesti u kojem objašnjava tradiciju prisustva raznih vjerskih skupina na području današnje Bosne i Hercegovine, Calic najviše prostora objašnjavanju međuodnosa vjerskih zajednica ali i odnosa prema državi.
„U Jugoslaviji se žene nisu smjele pokrivati"
U tekstu naslovljenom „Jugoslavensko slomljeno srce", pri čemu se misli na Sarajevo, Calic, koja slovi za jedan od najvažnijih autoriteta u Njemačkoj kada je u pitanju povijest jugoslavenskog prostora, između ostalog ukazuje i na položaj islama u Jugoslaviji.
„U Jugoslaviji je vladala vjerska sloboda, međutim, prekrivanje žena – kao i u Turskoj – bilo je zabranjeno. Sve dok se islamska zajednica ponašala lojalno prema državi, smjela se, kao i sve druge vjerske zajednice, slobodno razvijati", navodi se u članku.
Povijesni rez u tom smislu je, kako se nadalje navodi, donio rat u devedesetima ali se ukazuje i na postojanja proislamskih političkih tendencija i prije izbijanja rata te aktivizma pojedinaca koji su djelovali u tom smjeru.
„Jedan od njih, odvjetnik Alija Izetbegović, sastavio je 1970. godine tajnu ‚Islamsku deklaraciju"' u kojoj je tražio središnje vođenu panislamsku državu 'od Maroka do Indonezije, od Afrike do Srednje Azije'. U njoj bi trebali vladati 'islamski poredak i način života'.
Sud ga je 1983., zajedno s njegovim suradnicima, osudio na višegodišnju kaznu zatvora. Suci su zahtjeve za uvođenjem šerijata, pokrivanjem žena i zabranom vjerskih 'mješovitih brakova' ocijenili kao napad na načelo „bratstva i jedinstva“.
Osim toga, Izetbegović je održavao kontakte s iranskim režimom ajatolaha Homeinija".
Uloga SDA
U nastavku teksta Calic objašnjava kako je početkom devedesetih i raspada Jugoslavije Izetbegović osnovao stranku koja je pobijedila na prvim izborima i doprinijela jačanju islama u zemlji.
„Stranka demokratske akcije (SDA) bila je u uskoj vezi s Islamskom zajednicom. Obje su nastojale ojačati bošnjačku naciju putem reislamizacije. Muslimanski vjerski službenici propovijedali su da se vjernici moraju pridržavati ramazanskog posta, zabrane alkohola, čitanja Kurana i vjerskog odgoja. Tražili su i da se žene pokrivaju te su zabranjivali vjerske ‚mješovite brakove'.
Kada je Islamska zajednica 1990. godine, uz pomoć SDA, posvetila svetište Ajvatovica, bile su prisutne i zelene zastave s arapskim natpisima i potpuno pokrivene žene. Ajvatovica je danas najveće muslimansko svetište u Europi", piše Calic.
Autorica u nastavku teksta piše o jačanju utjecaja zemalja sraznim strujama koje vladaju unutar islama na Bosnu i Hercegovinu. Te razne struje kako se navodi, su i unutar BiH nastavile s međusobnim rivalitetima.
Raznoliko Sarajevo umire
Na kraju teksta se zaključuje kako su se „raznolikost i tolerancija" Sarajeva izgubili tijekom rata i kako je većina stanovnika srpske i hrvatske nacionalnosti pobjegla iz grada tijekom ili nakon borbi.
„Bosanski glavni grad se od opsade ‚nacionalizira' u bošnjačko-muslimanskom smislu. Proživljeno nasilje učinilo je ljude svjesnijima njihove etničko-religijske pripadnosti ili im je takav identitet uopće tek nametnulo. Danas se većina stanovnika kreće gotovo isključivo u krugu pripadnika vlastite etničke skupine. U svakodnevici provođene tradicije uređenog suživota i međusobnog susjedstva izgubile su na važnosti. Samo manjina još njeguje staru naviku posjećivanja susjeda druge vjere za njihove blagdane".
Calic primjećuje kako „aktivno deklariranje pripadnosti islamu i vjerska praksa u javnom životu u međuvremenu igraju veliku ulogu i kako je „Islamska deklaracija" ponovno objavljena „uz pomoć poreznih sredstava". To se, kako se navodi, „mnogim sekularno nastrojenim Bošnjacima to se ne sviđa".
Ta atmosfera istodobno privlači investitore iz islamskih zemalja kojima buđenje islama predstavlja poslovni model. Spominju se i događaji poput međunarodnog sajma prehrambenih proizvoda „Halal Expo Sarajevo“.
Sve to autoricu navodi na završnu primjedbu: „Sarajevo je na putu da se pretvori u bošnjačko-muslimanski grad s panislamskim prizvukom. Njegov nekadašnji multireligijski karakter uskoro će se moći prepoznati samo još na povijesnoj kulturnoj baštini", zaključuje Calic u svom tekstu za „Die Zeit".
