Stefan Papić, rođen u Sarajevu 1996. godine, odrastao je u Bredi u Nizozemskoj, gdje je stekao nizozemsko državljanstvo i izgradio karijeru na razmeđu dva svijeta balkanskog naslijeđa i zapadnoeuropske svakodnevice. Njegov život poprimio je kriminalne obrise kada je postao jedno od ključnih imena u međunarodnim aferama oko narkokartela i pranja novca.

Papić je, prema navodima regionalnih medija, bio blizak suradnik Flora Bressersa, poznatog belgijskog narkobosa, u sklopu afere „Kriva Rochem“. Ta organizacija koristila je firmu za pročišćavanje vode u Antwerpenu za krijumčarenje kokaina, sakrivajući drogu u uvozu manganove rude iz Južne Amerike. Belgijska policija Papića smatra ključnim u financiranju, logistici i pranju novca stečenog trgovinom kokainom, uključujući i galeriju umjetnina „Puro Arte“ u Bredi, koja se povezivala s njegovom obitelji. Pretres galerije 2020. godine doveo je do otkrića veza s Edinom Gačaninom, vođom narkokartela Tito i Dino.​ 

Papić je uhićen 2022. godine u Dubaiju na zahtjev belgijskog tužiteljstva, jer se istraga proširila na Belgiju, Nizozemsku i BiH. Savezno tužiteljstvo proglasilo je međunarodnu potragu kombiniranu s optužbama za vezu s likvidacijama i pranjem novca. Njegova supruga Marokanka bliska je rodbina Ridouana Taghija, vođe nizozemske bande specijalizirane za likvidacije. Papić je doveden u vezu s najopasnijim slojem europskog podzemlja.​

Usprkos uhićenju u Dubaiju i belgijskom zahtjevu za izručenjem, u studenome 2025. UAE odbija izručiti Stefana Papića, izazivajući diplomatske prijepore i ostavljajući ga u pravnoj „sivoj zoni“.

Prema medijima Papić je u Sarajevu, na adresi Tešanjska 24A, osnovao firmu ES Tech, s formalnom misijom u inženjeringu i tehnologijama. Istraga pretpostavlja da je tvrtka korištena za „paralelne financijske operacije“ kojima je prljavi novac iz Europe legaliziran na Balkanu.​

 Priča o Papiću ilustrira kontradikcije moderne kriminalne scene: s jedne strane, tada običan mladić iz emigrantske obitelji, a s druge spojnica Balkana, Latinske Amerike, Bliskog istoka i sofisticirane narko-mreže. Njegova profesionalna i obiteljska mreža uključuje aktere najvažnijih kriminalnih epicentara Europe.​

Iako mu je izručenje Belgiji odbijeno, Papić ostaje predmet interesa europskih policija, tužiteljstava i mafije. Pravna nesigurnost ne znači kraj progona – prijete novi optužni akti, potencijalni procesi u Nizozemskoj te daljnje diplomatske igre oko ekstradicije. Stefan Papić i dalje je na „crvenoj listi“ zapadnoeuropskih pravosudnih vlasti.​

Glavni razlozi zbog kojih Ujedinjeni Arapski Emirati nisu željeli izručiti Stefana Papića Belgiji uključuju niz pravnih, diplomatskih i praktičnih čimbenika koji su karakteristični za mnoge slične slučajeve u toj zemlji:

 UAE često traži vrlo stroge dokaze i potpunu dokumentaciju prije izručivanja bilo kojeg državljanina treće zemlje, osobito u slučajevima koji uključuju financijski utjecajne ili međunarodno dobro povezane osumnjičenike.​

Zemlja ponekad koristi pravne rupe, kao što su propusti u međunarodnoj pravnoj pomoći ili manjkavosti u europskim i Interpol potjernicama, da bi osporila zahtjev za izručenje.​

Emirati nerijetko odgađaju ekstradicijske postupke zbog neusklađenosti između svojih zakona i europskih procedura ili zbog potencijalnih političkih posljedica. 

UAE povremeno izbjegava izručenja utjecajnih poslovnih ljudi ili onih s jakim financijskim vezama u regiji, s obzirom na to da u Dubaiju posluje velik broj stranih državljana i „financijskih migranata“.​ Postoji i percepcija da Emirati žele održati reputaciju sigurnog utočišta za bogate investitore i poslovne ljude, čime izbjegavaju narušavanje imidža međunarodnim skandalima.

U slučaju Stefana Papića, njegov odvjetnik tvrdi da je UAE utvrdio nedostatak dovoljno uvjerljivih pravnih osnova za izručenje, odnosno da nisu bile ispunjene sve zahtijevane procedure i međunarodne norme.​ Također, moguće je da je njegov pravni tim iskoristio lokalne pravne mehanizme za osporavanje ili usporavanje procesa, što je čest slučaj u procedure ekstradicije iz Dubaija.​

Emirati kombiniraju zaštitu svojih gospodarskih, političkih i diplomatskih interesa s veoma striktno definiranim pravnim normama, zbog čega često ostaju „sigurno utočište“ za brojne osobe s međunarodnih potjernica, pogotovo one s kompleksnim međunarodnim vezama i velikim financijskim utjecajem.