Dvadeset godina nakon početka radova na Koridoru Vc, Bosna i Hercegovina još nema neprekinutu sjever–jug vezu. Umjesto stotina planiranih kilometara moderne saobraćajnice, u Federaciji je do danas izgrađeno 137,5 km, u Republici Srpskoj oko 112 km — ukupno manje od 250 km u zemlji s više od 50.000 km javnih cesta.
Koridor Vc je zamišljen kao glavna arterija koja treba da izvuče BiH iz saobraćajne izolacije, ali je realizacija zapela u kombinaciji sporih tendera, komplikovane eksproprijacije, dozvola koje se teško usklađuju i političkih barijera između entiteta. “To je spoj tehničke složenosti, administrativnih prepreka, institucionalne fragmentacije i finansijskih komplikacija,” kaže za Forbes BiH Mirzet Sarajlić, dipl. ing. saobraćaja i stalni sudski vještak.
Novca nije nedostajalo: od 2008. FBiH je potpisala više od 2 mlrd € kreditnih aranžmana (EIB 971 mil. eura, EBRD 861 mil. eura, OPEC i Kuvajtski fond 206,4 mil. eura), a EU je do kraja Q1 2025. odobrila 593 mil. eura bespovratnih sredstava kroz projekte s međunarodnim kreditorima. Ipak, kontinuiteta nema. “Svaka godina kašnjenja smanjuje neto efekt: prihodi dolaze kasnije, a kamate i inflacija troškova rastu,” upozorava Sarajlić.
Cijena kilometra dodatno ilustruje problem. U RS prosjek je oko 10,4–10,6 mil. € po kilometru, dok u FBiH zbirno i praktično doseže do 19 mil. €/km — a s kamatama, nadzorima i preinačenjima, često prelazi 20 mil. €. “To ne znači nužno preplaćivanje; teren čine tuneli, vijadukti i planinski reljef koji podižu cijenu,” napominje Sarajlić.
Jedan od simbola zastoja je dionica Vranduk–Ponirak. Ugovor s Azvirtom i Heringom potpisan je 2019., rok završetka bio je august 2021., vrijednost 76,5 mil. € (OPEC kredit). Umjesto završetka, radovi su se odužili i gradilište je suspendovano 2023. Tek Aneksom IV u 2024. nova uprava JP Autoceste FBiH odblokirala je radove; novi rok je mart 2026. “Bez potpunih geoloških istraživanja svaki kilometar postaje rizik,” poručuje Sarajlić.
RS gura drugi finansijski model, ali sličan rezultat. Uz veći udio kineskih kredita (85%) guraju se pravci Vukosavlje–Brčko (654 mil. KM za 31,5 km) i Brčko–Bijeljina (347 mil. KM za 17 km). Ipak, dionice koje presijecaju entitetske granice često zapnu na dozvolama i procedurama, a nepredviđeni geološki uslovi — poput onih u tunelu Putnikovo Brdo — dodatno usporavaju gradnju.
Dinamiku dodatno opterećuju istrage i političke tenzije. Početkom 2025. SIPA je po nalogu Tužilaštva BiH provjeravala navode o korupciji u projektima JP Autoceste FBiH; iz preduzeća uzvraćaju da su projekti vođeni po pravilima EIB-a i EBRD-a i da nijedan euro evropskih grantova nije zloupotrijebljen.
Rješenje, smatra Sarajlić, nije (samo) u novim zaduženjima nego u “institucionalnoj reformaciji”: manje fragmentacije, više struke i jedinstveno tehničko tijelo koje planira i koordinira dionice preko administrativnih linija. “Kada postoji više tijela za isti posao, dobijate dupliranje troškova, sporu koordinaciju i pravne dileme. Centralizacija i standardizacija jedini su način da se gubici smanje.”
Može li se Koridor Vc završiti u jednoj generaciji? “Teoretski moguće, praktično teško. Ako ostanemo na sadašnjih oko sedam kilometara godišnje, trebaće nam još barem deset godina,” procjenjuje Sarajlić. Ipak, podsjeća na smisao projekta: autoputevi su projekti ponude — stvaraju šanse. “Koridor Vc veže BiH s Evropom i mora biti završen. Gradimo, ali sporo, skupo i previše fragmentirano. Ko želi brz i jeftin autoput, mora se ozbiljno pripremiti. Tempus ne čeka.”