Religija i politika, jedno nužno ne isključuje drugo, ali šta kada se suštine ne podudaraju? Dok se u susjednoj, deklarativno prijateljskoj zemlji sastaju crtači mapa Bosne i Hercegovine krajnje desnice, gdje je u ovoj priči kardinal Vinko Puljić? Je li se, i šta, promijenilo u čovjeku koji je živio nezavisnu i cjelovitu BiH? Gost  Plenuma FTV-a bio je kardinal Vinko Puljić.

Puljić sliku o stanju sistema ne veže samo za Bosnu i Hercegovinu, nego za opću krizu savremene demokratije, naglašavajući gubitak njenog temeljnog smisla:

„Nije samo Bosna i Hercegovina problem, nego u cijelom svijetu demokracija se pomalo urušila. Nestalo je ono demokracije u kojoj je vrijednost čovjek, njegova prava, njegovo dostojanstvo. Nastao je problem jer se sve više nameće interes i koristoljublje.“

U tom okviru jasno razdvaja uloge religije i politike:

„Religija mora biti na čelu vjere i morala, na čelu dostojanstva i ljudskih prava. Međutim, kod politike interes je taj koji ravna. Tu se često puta ukrštamo, nekad se nađemo na zajedničkoj liniji, a nekad se sukobljavamo.“

Dejtonska Bosna i Hercegovina: “luđačka košulja”

Govoreći o samoj državi, Puljić pravi jasnu razliku između Bosne i Hercegovine kao historijske cjeline i njenog dejtonskog uređenja:

„Bosna i Hercegovina je jedna stvar, ali dejtonska država je nešto što je vrlo kompleksno i ona ne funkcionira. To smo rekli odmah poslije Dejtona – da će teško funkcionirati, i to se pokazalo.“

Slikovito opisuje stanje:

„Obukli ste nam luđačku košulju i vi otišli, a mi unutra kako se snalazimo.“

Iako priznaje da je Dejton zaustavio rat, naglašava njegov ključni nedostatak:

„Zaustavio je rat, ali nije uspostavio pravedni mir u kojem svaki narod i svaki čovjek doživljava svoja prava i dostojanstvo.“

Međunarodna zajednica i unutrašnji odnosi

Puljić kritiku ne usmjerava samo na domaće aktere, nego i na međunarodni faktor:

„Puno je kuhara – preslan ručak. U Bosni mnogi kroje. I međunarodna zajednica i lokalni političari. Oni imaju svoj stil i ne vode računa kako to ovdje stvarno stoji.“

Ipak, rješenje vidi u unutrašnjem uređenju koje mora garantovati jednakost:

„Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da svaki čovjek i svaki narod bude uvažen i vrednovan.“

Skup u Zagrebu

Osvrćući se na svoje učešće na skupu u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić naglašava da nije bio upoznat sa svim političkim kontekstom organizatora:

„Znao sam ko me zove, ali nisam znao sve druge koji stoje iza toga. Oni su skroz politički otišli, a ja nisam političar. Ja želim govoriti ono što je pod savješću – dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i jednakopravnost naroda.“

Na kritike odgovara prilično direktno:

„Ja sam došao, održao svoj govor i otišao. Nisam učestvovao u odlučivanju. Šta su drugi kasnije govorili, ne znam. Ta hajka nije na njih nego na mene.“

Bošnjačko-hrvatski odnosi i pitanje jednakopravnosti

Kroz više dijelova razgovora, Puljić se vraća na odnose između Bošnjaka i Hrvata, koje vidi kao ključne:

„Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Nama valja zajedno živjeti i uvažavati jedni druge u jednakopravnosti.“

U tom kontekstu posebno problematizira političko predstavljanje:

„Kad jedan narod drugome bira predstavnika, to ne stvara dobru državu, nego nezadovoljstvo.“

Naglašava da bez tog principa nema stabilnosti:

„Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakopravnosti nema mira.“

Treći entitet kao “alternativa”

Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima direktan politički stav, ali ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sistema:

„Ja sam samo rekao da je to alternativa. Ako se ne može stvoriti sistem u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda se traži drugi modus.“

Istovremeno ostaje dosljedan ranijem stavu:

„I dalje sam protiv da se etničko čišćenje ozakoni. Ali ako ne ide ovo, onda ljudi traže ono što je moguće.“

“Rat interesa”

Govoreći o geopolitičkom kontekstu, Puljić odbacuje narativ o sukobu religija:

„Nije to religijski rat. To je rat interesa. Tako je bilo ranije, a tako je i danas.“

Pozivajući se na stavove pape, insistira na univerzalnim vrijednostima:

„Nama treba mir, poštivanje drugih i dogovor.“

Kako narodi u BiH žive jedni s drugima?

Puljić pravi jasnu razliku između naroda i politike:

„Narod u Bosni zna živjeti. Ljudi posjećuju jedni druge, čestitaju, žive normalno. Problem je u politici – u interesima i nadmetanju.“

Naglašava šta nedostaje:

„Treba da svako počisti svoje dvorište, da ne baca smeće u tuđe. Onda dolazi priznanje, praštanje i povjerenje. To nedostaje.“

Republika Srpska i položaj Hrvata

Posebno oštar je kada govori o položaju Hrvata u Republici Srpskoj:

„Kakav je položaj? Nikakav.“

Navodi konkretne primjere:

„Imamo oduzetu imovinu koja se ne vraća. Govorio sam o tome Dodiku, ali ništa ne koristi. Kome da kažem? U Modriči crkva ima ogromno zemljište koje bi mogla koristiti, ali je dato drugima. Mi nemamo prihoda.“

“Tajni planovi” bh. politike

Puljić je otkrio “tajne planove” u razgovorima s političarima, o kojima odbija govoriti:

„Došao sam do tih planova i smučilo mi se sve. Ali o tome neću pričati.“

Ipak otkriva minimum:

„To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.“

Odlučno je odbio otkriti o čemu se tačno radi:

„Ako bude trebalo, reći ću. Sad neću.“

Granice, država i čovjek

Jedna od njegovih ključnih poruka, koju ponavlja još od rata, ostaje ista:

„Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.“

I danas insistira:

„Sačuvajte čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu.“