Kamere FTV-a bilježe obnovljene fasade i nove aparate koji skupljaju prašinu dok su bolnički hodnici u zdravstvenim ustanovama u Osmacima i Zvorniku prazni. U rubnim selima Republike Srpske zdravstvo postoji samo na papiru.

Ljude koji su cijeli život plaćali doprinose u javnoj ustanovi nema ko liječiti. Pitaju zašto su zaboravljeni, jer ni povećanje plaća više ne pomaže da se osigura adekvatna zdravstvena usluga.

Dok država ulaže u zgrade i aparate, hodnici područnih ambulanti su prazni, a ljudi čekaju da im neko kaže da još nisu zaboravljeni. Pred izbore se otvaraju nove ambulante za fotografisanje i političke poene, ali kada kamere odu, vrata ostaju zaključana. Za mnoge, zdravlje je luksuz: taksi do grada košta pola penzije, privatna usluga je nedostižna, a čekanje može biti fatalno.

“Prije je bilo sve drugačije. Bio je doktor i hitna i autobusi i sve. Sad nema ništa. Ako imaš pare - plati nekoga da te vozi, a ako nemaš...”, govori Hasiba Ismetović.

“Ako nemaš svoj auto, ne možeš ni otići. Moraš platiti nekoga. Baš je teško”, dodaje zlata Caklo.

“Nemamo ni redovan prevoz autobusom, a bolesnik nije za autobusa - ili sanitet ili privatno vozilo”, ističe Milan Popović.

Više od 5.000 mještana opštine Osmaci nema ko da liječi. Stanovništvo starije, mahom povratničko, prepušteno je samo sebi.

“Iz tog razloga smo krenuli u proceduru osnivanja Doma zdravlja u Osmacima. To je proces koji traje mjesecima, ali smo istrajni i pokušaćemo da s nadležnim institucijama izdejstvujemo da što brže dođemo do Doma zdravlja”, navodi Radan Sarić, načelnik Opštine Osmaci (SNSD).

Ista slika i u drugim lokalnim zajednicama. Stariji mještani sela u Podrinju, koji su nekad gradili i održavali zajednicu, danas prolaze kroz dan sa strahom i nesigurnošću. Svaki prazan hodnik simbol je nevidljivog tereta koji nose, a sistem ostaje nijem.

“Tu je i ekonomski i psihološki i svaki segment uključen. Taj ‘bijeli mantil’ kad prođe kroz selo ili kad prođe sanitetsko vozilo, to ima nekog psihološkog efekta da ljudi nisu sami, da nisu zaboravljeni”, kaže Bekir Omerović, predstavnik udruženja Povratak Podrinje.

Dok sistem ne mijenja aritmetiku, posljedice plaćaju oni koji su nekada bili stub zajednice. S druge strane, odgovor struke odjekuje...

“Koga staviti u područnu ambulantu kad nemaš koga da staviš ni u centralni dio. Najviše trpe te seoske ambulante vezano za domove zdravlja. Nemate ljudi da se jave na konkurs za specijalizacije, podižu se ljudi iz penzije kako bi radili”, ističe dr. Miodrag Femić, predsjednik Unije sindikata zdravstvenih radnika RS-a.

Koliko je situacija loša potvrđuju i posljednja istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije, koja pokazuju da najmanji broj ljekara u odnosu na broj stanovnika na nivou države ima Bosna i Hercegovina

“Albanija je bila na začelju, sad više nije. Crna Gora je značajno podigla plate svojim ljekarima, iako ni to nije nešto, ali opet je bolje nego kod nas. Odavde ljudi idu, tezgare po Federaciji, iz Srbije dolaze kod nas, iz Federacije idu u Hrvatsku i Sloveniju. To je tržište i onda se postavlja pitanje: Čija je odgovornost i ko ima najviše štete? Narod ima najviše štete, a narod šuti i trpi”, naglašava dr. Femić.

To nije samo problem infrastrukture, nego sistema koji zaboravlja svoje građane. Oni koji su nekada gradili zajednicu sada ček