Predstavnici udruženja žrtava i preživjelih genocida najoštrije se protive zahtjevu odbrane za prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine te navode da kazna doživotnog zatvora predstavlja minimum pravde za hiljade ubijenih i njihove porodice.
Kako navode u pismu predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS) Gracieli Gatti Santana, taj zahtjev nije ništa novo. Još od trenutka dovođenja Ratka Mladića pred međunarodni sud, odbrana sistematski pokušava ishoditi njegovo puštanje koristeći iste ili slične argumente. Sudska vijeća i predsjednici suda takve su pokušaje već više puta razmatrali i odbacili.
- Jučerašnji zahtjev temelji se na navodnim humanitarnim razlozima. Međutim, sama činjenica da odbrana nudi alternativu - bilo privremeno, bilo prijevremeno puštanje - jasno pokazuje da se ne radi o jedinoj nužnoj mjeri već o pravnoj taktici. Time se dovodi u pitanje i tvrdnja o neposrednoj životnoj ugroženosti - navodi se.
Kako ističu predstavnici žrtava i preživjelih, posebno je problematična tvrdnja da bi liječenje u Srbiji bilo prikladnije od onoga koje se osigurava u okviru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
- Riječ je o instituciji koja ima jasnu obavezu osigurati adekvatnu medicinsku skrb svim pritvorenicima, uz međunarodni nadzor i visoke standarde. Tvrdnja da takav sistem ne može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zahtijeva čvrste i nedvosmislene dokaze, koji u ovom slučaju nisu uvjerljivo predočeni - naglašavaju.
Žrtve podsjećaju da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Kazna doživotnog zatvora nije simbolična, predstavlja minimum pravde za hiljade ubijenih i njihove porodice.
Za preživjele takvi zahtjevi znače ponovno otvaranje rana i pokušaj relativizacije odgovornosti. Dok se govori o „dostojanstvu“ osuđenog, ne smije se, navode, zaboraviti dostojanstvo žrtava - koje traje cijeli život.
- Izvršenje kazne predstavlja minimum pravde. Prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu potkopalo bi konačnost presuda, ponovno traumatiziralo žrtve i preživjele, narušilo povjerenje u međunarodnu pravdu. Mnoge žrtve i dalje žive s trajnim fizičkim i psihološkim posljedicama. Za razliku od osuđene osobe, njima nije ponuđena nikakva „olakšica“. Dok se odbrana poziva na dostojanstvo na kraju života, žrtve ističu da dostojanstvo uključuje i odgovornost. Izrečena kazna upravo je izraz tog dostojanstva prema žrtvama i ne smije se umanjivati osim u doista izuzetnim okolnostima, a one u ovom slučaju ne postoje. Puštanje na slobodu, u ovom trenutku, poslalo bi opasnu poruku da čak i oni osuđeni za genocid mogu izbjeći punu odgovornost pozivanjem na starost ili bolest. Zato žrtve jasno poručuju - pravda mora ostati dosljedna. Kazna mora biti izvršena. Nema prijevremenog završetka za zločine koji nemaju rok trajanja' - navodi se.
Pismo predsjednici Mehanizma Gracieli Gatti Santani potpisali su predstavnici Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Pokreta Majke enklave Srebrenica i Žepa, Udruženja Žena Podrinja, Udruženja Majke Srebrenice i Udruženja Žene Srebrenice.
