Mural Ratka Mladića na zgradi humanitarne organizacije Mozaik: cinizam vlasti i poniženje Banjalučana.
U Banjoj Luci, u samom centru naselja Mejdan, na zidovima javne kuhinje Mozaik u Mejdanu u Banjalici osvanuo je mural Ratka Mladića – čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid i ratne zločine. Ta slika nije slučajna, ona je brutalna poruka i poniženje onih koji svakodnevno stoje u redovima za pakete hrane i osnovne potrepštine. Oko 400 socijalno ugroženih Banjalučana hrani se i u kuhinji Udruženja građana Mozaik a korisnici ove kuhinje su uglavnom starije osobe ili ljudi koji imaju mala odnosno nikakva novčana primanja.
Heroji na zidovima, narod u redovima
Simbolika je porazna: dok građani Banje Luke, uključujući i povratnike, dolaze po socijalnu pomoć, iznad njihovih glava stoji lice čovjeka odgovornog za najteže zločine na ovim prostorima. Zid na kojem se dijeli hljeb i ulje, umjesto da nosi poruke solidarnosti i dostojanstva, nosi lik ratnog zločinca.
To je jasna poruka – narod može biti gladan, siromašan i ovisan o pomoći, ali mit o Mladiću mora ostati iznad svega.
Politika koja hrani mitove, a ne ljude
Ovaj mural je ogledalo politike koja vlada u RS: dok institucije ne mogu obezbijediti dostojanstven život, one ulažu napore da održavaju kult ličnosti osuđenih zločinaca. Umjesto da zidovi humanitarnih organizacija nose simbole humanosti, na njima se iscrtava lice čovjeka čije ime izaziva strah i bol.
Strah i šutnja povratnika
Povratnici u Banjoj Luci i dalje žive pod teretom prijetnji i straha. Umjesto sigurnosti i jednakih prava, oni dobijaju murale kao znak da prošlost nije završena. To je razlog zbog kojeg mladi napuštaju grad, a stariji preživljavaju na humanitarnim paketima.
Mural Ratka Mladića na zgradi humanitarne organizacije Mozaik u Mejdanu nije samo “umjetnički izraz”. To je hladna politička poruka i simbol društva u kojem su zločinci heroji, a narod prosjaci.
Sve dok se murali zločinaca crtaju po zidovima gdje ljudi čekaju pomoć da prežive, Banja Luka neće biti grad mira i dostojanstva, nego grad poniženja i cinizma, piše banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.
