Povodom brojnih tekstova u bosanskohercegovačkim medijima nakon izbora u Švedskoj, u kojima se izbor nekoliko političara porijeklom iz Bosne i Hercegovine predstavlja kao uspjeh „troje Bošnjaka u novom sazivu švedskog parlamenta“, želimo ukazati na jedan važan princip koji ne bi smio biti zanemaren: svaki pojedinac ima pravo sam odrediti vlastiti identitet.

Podsjetimo da su Azra Muranovic Mujagic, Denis Begic kao kandidati Socijaldedemokrata i Umihana Rašović kao zastupnica Lijeve partije dobili povjerenje švedskih građana i mandate u parlamentu. Ovdje ih Šveđani nazivaju Bosancima/ Bosnier!

Činjenica da su ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine izabrani u švedski parlament jeste značajan i vrijedan događaj. To je uspjeh koji treba pozdraviti. Međutim, geografsko ili porodično porijeklo ne predstavlja automatski dokaz nečije etničke pripadnosti.

Postavlja se jednostavno pitanje: jesu li mediji prije objavljivanja takvih naslova kontaktirali izabrane zastupnike i pitali ih kako se sami identifikuju?

Ako jesu, javnost bi trebala znati na osnovu čijih izjava je takva identifikacija napravljena. Ako nisu, onda je riječ o pretpostavci koja ne bi trebala imati mjesto u profesionalnom novinarstvu.

Posebno je važno što je Azra Muranovic Mujagic javno izrazila neslaganje s takvim načinom predstavljanja, naglašavajući da ne želi biti svrstavana u etničke kategorije, već želi biti posmatrana kao građanka. I upravo tu bi svaka ozbiljna medijska kuća trebala stati i postaviti pitanje: imamo li pravo nekoga nazivati onako kako ta osoba izričito kaže da ne želi biti nazvana?

Ovo nije pitanje protiv bošnjačkog identiteta. Naprotiv. Svako ko se želi izjašnjavati kao Bošnjak ima potpuno pravo na to. Ali isto pravo mora imati i onaj ko se želi identificirati drugačije – kao Bosanac i Hercegovac, Šveđanin, kroz mješovito porijeklo ili jednostavno kao građanin bez etničke etikete.

Problem, dakle, nije u tome što mediji govore o Bošnjacima. Problem nastaje kada mediji odluče ko je Bošnjak, bez da su tu osobu uopće pitali. Kao da su ljudi roba pa im prihevtas etiketu?

Bosanskohercegovački mediji imaju puno pravo izvještavati o uspjesima ljudi porijeklom iz naše zemlje. Ali uspjeh pojedinca ne treba automatski pretvarati u kolektivno etničko vlasništvo.

Oni nisu izabrani u švedski parlament kao predstavnici jedne etničke grupe. Izabrani su kao kandidati političkih stranaka, u demokratskom procesu, na osnovu glasova birača.

Precizniji i profesionalniji naslov bio:

„Političari porijeklom iz Bosne i Hercegovine izabrani u švedski parlament.“ Takav naslov ne umanjuje ničiji identitet, ali poštuje pravo pojedinca da sam kaže ko je.

U vremenu u kojem se često govori o građanskim vrijednostima, demokratskim pravima i poštovanju različitosti, najmanje što možemo učiniti jeste poštovati jedno od osnovnih prava pojedinca – pravo da sam određuje vlastiti identitet.

Ne tražimo od medija da manje pišu o uspjesima ljudi iz Bosne i Hercegovine. Tražimo samo da ih ne definiraju kao robu sa etiketama.

Čovjek ima pravo biti ponosan na svoje porijeklo, a istovremeno imati pravo da sam odluči šta ono za njega znači.

To pravo treba poštovati – i u Švedskoj, i u Bosni i Hercegovini, i u našim medijima, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.