Nerijetko nas svakodnevna stvarnost u Bosni i Hercegovini podsjeti na satirične skečeve kultne emisije Top lista nadrealista, koja je kroz humor i ironiju opisivala društvene pojave i apsurde jednog vremena.

Danas se sve češće čini da su mnoge njihove scene postale stvarnost, pa se s razlogom postavlja pitanje živimo li, barem djelimično, ono što je nekada bilo samo satira.

Jedan od takvih primjera jeste slučaj slovenačke firme Vijaduct, fiktivne kompanije sa jednim zaposlenim i računom na Kanalskim ostrvima, koja je angažovana za izgradnju hidrocentrale na Vrbasu. Zbog neizmirenih obaveza, osnovni dug od 110 miliona maraka nije plaćen na vrijeme, pa su kamate rasle iz dana u dan, dostižući iznos od 9.570 eura dnevno. Situacija neodoljivo podsjeća na skeč o Fabriki za proizvodnju ništa, koja je u svijetu Nadrealista bila simbol besmisla i apsurda, a danas se čini gotovo proročanskom.

U tom kontekstu često se spominju i scene iz političkog života. Prekidi sjednica zbog nedostatka kvoruma postali su gotovo uobičajeni, naročito kada se na dnevnom redu nađu tačke koje ne odgovaraju dijelu delegata. Rečenica da se sjednica ne može nastaviti zbog nedostatka kvoruma postala je svakodnevica, baš kao i u skečevima u kojima se zastupnici međusobno pozivaju da napuste sjednicu.

Ni problemi sa zagađenjem zraka nisu novost. Godinama unazad građani Sarajeva suočavaju se s maglom i smogom, a prizori u kojima se govori da ptice hodaju pješke zbog zagađenja danas zvuče gotovo doslovno. I nekadašnje teme poput pojave glodara, deratizacije i zdravstvenih prijetnji ponovo su aktuelne, baš kao što su bile i u satiričnim prikazima iz prošlih decenija.

Slična je situacija i s finansijskim problemima javnih institucija. Radio televizija Bosne i Hercegovine godinama se suočava s dugovima i nedostatkom sredstava, a pitanje plata postaje sve neizvjesnije. Rečenice koje su nekada izgovarane u šali danas zvuče zabrinjavajuće stvarno.

Dok se svakodnevica sve više podudara sa scenama iz Nadrealista, ostaje otvoreno pitanje hoće li se pojaviti neko ko će donijeti stvarne promjene ili će se društvo i dalje vrtjeti u krugu apsurda. U toj potrazi za razumom i rješenjima, mnogi se s ironijom pitaju hoće li se pojaviti neki novi Šahbaz ili možda neki Đipalo Junuz, neko ko će konačno izgovoriti nešto razumno u zemlji u kojoj, kako se često čuje, pamet rijetko dobije riječ.