Debakl specijalne jedinice Federalna uprava policije na međunarodnom takmičenju bio je jasan, mjerljiv i — bolan. Umjesto profesionalne analize i preuzimanja odgovornosti, javnost je dobila ono što je postalo standard: politički spin, skretanje teme i proizvodnju vanjskog neprijatelja. Posebno je opasan narativ bošnjačkih političara koji vlastiti narod zamajavaju nerealnom snagom u slučaju potrebe da se opet na bojnom polju rješavaju stvari.

Umjesto objašnjenja zašto su rezultati loši, Isak je odlučio javnosti ponuditi teoriju: negdje u pozadini, između meta i štoperice, navodno djeluje Bezbednosno-informativna agencija.

Da se razumijemo:
ovo je međunarodno takmičenje, a ne kontraobavještajna operacija.
Nema prisluškivanja na streljani.
Nema sabotaže u vremenskim normama.
Nema zavjere u taktici koja puca po šavovima.

Kad ministar unutrašnjih poslova poraz svojih specijalaca objašnjava BIA-om, to ne govori ništa o BIA-i. Govori sve o njemu.

U međuvremenu ministar odbrane BiH Zukan Helez gradeći vlastiti ego na društvenim mrežama opet se obračunava sa Miloradom Dodikom tvrdeći da u slučaju secesije postoji plan B i da su Bošnjaci spremni.

Problem nije u tome što se poruka šalje, problem je na čemu se ta poruka temelji.

U svakoj ozbiljnoj državi, kad se govori o ugrožavanju ustavnog poretka, plan A, B i C oslanjaju se na funkcionalne, profesionalne i depolitizirane sigurnosne strukture.

U Bosni i Hercegovini, a posebno u Federaciji, jedina stvarno organizirana snaga koja bi u takvom scenariju imala operativnu ulogu jesu — policijske strukture.

I upravo tu nastaje problem.

Jer dok Helez govori o spremnosti, sistem istovremeno pokazuje:

• loše rezultate na međunarodnim provjerama,

• politizaciju komandnog lanca,

• izostanak ozbiljne analize i odgovornosti,

• bježanje u spin umjesto u reformu.

Ako je ovo stanje u miru i na takmičenju, kakvo je onda u stvarnoj krizi?

Kad ministar odbrane govori o secesiji i „planu B“, a istovremeno se urušavaju policijske strukture kao jedina realna organizirana snaga, onda to više nije politička poruka — nego opasna obmana javnosti.

Jer u kriznom trenutku, stvarnost pobjeđuje retoriku.
A stvarnost danas ne izgleda onako kako je opisuju ministri.

Ako žele da im iko vjeruje u „spremnost“, prvo moraju:

• prestati lagati o rezultatima,

• prestati bježati u spin,

• početi popravljati sistem koji su preuzeli.

Sve ostalo je — prazna priča.