Srđan Gavrilović (1991.), mostarski i bh. pisac i pjesnik, urednik književnog online portala Strane.ba, jedan je od zapaženijih književnih glasova mlađe generacije na regionalnoj književnoj sceni. Njegova nova knjiga, zbirka priča „Nemoj ići u Anderlecht“ posvećena emigrantskim iskustvima istodobno je objavljena u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, a tim povodom Gavrilović  govori o pisanju i čitanju, Mostaru u kojem je odrastao, te otkriva kakvim danas doživljava grad koji je napustio prije nekoliko godina. 

Njegova zbirka "Nemoj ići u Anderleht" funkcionira kao autofikcijski roman koji kreoz trinaest priča propituje ideju može li se danas pripadati bilo gdje i ima li uopšte konačnog smiraja. Gdje smo na kraju zaista sretni, i posjeduje li svijet širinu za naše nevolje. 

- Što se tiče Mostara danas, nakon četiri godine u Belgiji, svaki moj dolazak kući obilježi ushit i frustracija. Prvobitni zanos uvijek ugasi ono zbog čega sam, ne samo ja, već hiljade drugih, otišao. Sveprisutnost društvene i političke impotencije udaljava me od sredine koja me nesumnjivo odredila i kojoj i dalje pripadam, ma koliko bio daleko, ističe Gavrilović.

Kao dječak odrastao je među Bošnjacima i pokušavao da kroz godine razbije stigmu "drugačijeg". Nacija mu je kaže uvijek bila apstraktan pojam. Zato je shvatio da treba proslavljati sve vjerske praznike, imati prijatelje odsvuda i karikirati fudbal kao politički instrument.

- Mostar je i danas defacto podijeljen grad, ma koliko ga ja ne doživljavao tako jer je moja sloboda kretanja neograničena. A u mjestima gdje ljude i dalje određuju po imenima i prezimenima, nasilni sukobi su više vjerovatni nego tamo gdje nedostaje takav sistem „vrijednosti“, istakao je Gavrilović.

U Belgiji se "pronašao" jer je Brisel možda najuzbudljiviji grad u Europi. Ta zemlja je već postala njegovim primarnim prebivalištem zbog svoje interkulturalnosti i diverziteta što mu je uvijek nedostajalo kod kuće.