Od zaborava sačuvani predmeti, nošnje starije od jednog vijeka i tradicionalni ramski napjevi dio su bogate materijalne i nematerijalne baštine ovog kraja. U vremenu brzih promjena, mještani i stručnjaci nastoje običaje i stare zanate prenijeti na mlađe generacije.

U staroj porodičnoj kući Kate Karače na Uzdolu nalazi se svojevrsna etnografska zbirka. Nošnje, uporabni predmeti i rukotvorine pripadaju ovoj kući i porodici, a neki od njih stari su gotovo cijelo stoljeće.

Kata Karača kaže da dio predmeta potiče od članova njene porodice.

„Ima puno stvari od moje strine, sad će jedna anterija imati sto godina, a ima od svekra vjenčana košulja i što se on vjenčao 1930, imam puno još starih stvari, a nešto sam i ja dodala svojim radom.“

Materijalna baština tek je dio bogatstva ramskog kraja. Njegovu prošlost čuvaju i brojni tradicionalni napjevi i pjesme.

Etnomuzikologinja Biljana Glibo Bilić kaže da je Rama posebno bogata nematerijalnom kulturnom baštinom.

„Rama je posebno mjesto, poseban prostor u kojem je bezbroj napjeva, bezbroj pjesama, prebogato je kulturnom nematerijalnom baštinom tako da na jedan jedinstven način Čuvarice smo osmislili da sve ono što je izvorno predstavimo publici, donesemo na jedan moderniji način.“

Važnu ulogu u očuvanju tradicije imaju mladi. Kroz susret sa starim zanatima i običajima upoznaju način života svojih predaka i grade vlastiti odnos prema nasljeđu.

Kata Karača kaže da su u rad uključene i djevojčice koje uče stare vještine.

„Uključili smo par curica koje rado to rade, oni još ne znaju šta je to, ali hoće da pomognu nam, da vide šta je to. Moglo bi biti da bi to moglo opstati u njima, ta ljubav za starinom.“

U Rami se i danas tkaju peškiri koji su dio svadbenih običaja.

Vrijeme se promijenilo, kao i svakodnevni život, ali tradicija ne mora ostati samo uspomena na prošlost. Dok se stare vještine ponovo uče, običaji njeguju, a ramska baština prenosi novim generacijama, smanjuje se i strah da će biti zaboravljena, javlja BHRT.