Amir Duranović, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu - Odsjek za historiju, povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine pojašnjava u razgovoru za agenciju Fena širi kontekst obilježavanja 25. novembra kao praznika od državne važnosti.

Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), održano 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, treba razumijevati s jedne strane u kontekstu narodno-oslobodilačkog rata i izgradnje jugoslovenske federacije, kako se tada  govorilo i kasnije afirmiralo.

Bosna i Hercegovina, kao politički entitet praktično nije postojala kad je počeo Drugi svjetski rat, podsjeća profesor Duranović, jer je teritorij Bosne i Hercegovine odnosno bosanskohercegovačko društvo bilo dio države podijeljene na različite administrativne oblasti koje su se mijenjale – nekada su bile baš oblasti, nekada banovine, zatim 1939. godine je bio novi pokušaj preustroja jugoslovenske države pred sami početak Drugog svjetskog rata. 

-  U svakom slučaju, Bosna i Hercegovina nije postojala kao zaseban politički entitet, ali je zahvaljujući prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, a u okviru priprema drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) organiziran sastanak reprezentativnih ljudi, danas bismo kazali skupština, koji su odlučili da na drugačiji način treba pozicionirati Bosnu i Hercegovinu u budućoj jugoslovenskoj federaciji. I tu je najznačajnija tačka vrijednosti ZAVNOBiH-a; politički akt, Rezolucija donesena u složenim ratnim uvjetima u kojima se narodno-oslobodilačka vojske kreće od Bihaća prema Jajcu, a u okviru priprema za drugo zasjedanje AVNOJ-a, daje zaista krupne političke odluke – od toga da Bosna i Hercegovina mora biti zbratimljena zemlja Srba, Hrvata i Muslimana odnosno da nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska i hrvatska i muslimanska; dakle zemlja koja mora biti inkluzivna prema sebi kao takvoj, ali ravnopravna u budućoj jugoslovenskoj federaciji jer je opredjeljenje političkih aktera koji su donosili takve odluke bilo da BiH bude ravnopravna federalna jedinica. Ona je to zaista i bila kad je rat završen i kad je usvojen prvi poslijeratni ustav - rekao je Duranović.

Iznutra je naravno nastavljen rad na razvoju bosanskohercegovačke državnosti budući da su odluke sadržane u Rezoluciji Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a kasnije nadograđene na drugom zasjedanju u Sanskom Mostu, pa i u federalnoj Jugoslaviji. Bosna i Hercegovina je imala najviše političko tijelo, republičku skupštinu, sve do ustavnih izmjena iz kasnih šezdesetih - sedamdesetih godina, kada je uvedena institucija predsjedništva, podsjeća on.

Ali, to tijelo bilo je najreprezentativnije za donošenje odluka i što je bitno - da donosi revolucionarne odluke koje su zaista mijenjale stvari u sasvim novom pravcu jer je u uvjetima rata takve odluke jedino i bilo moguće donositi. Sve drugo što je bilo 'na stolu' zapravo nije išlo u pravcu afirmacije Bosne i Hercegovine kao posebnog političkog entiteta.

- Kada danas promatramo ZAVNOBiH, osamdeset i više godina poslije, evidentno je da imamo dva odnosa prema njegovim vrijednostima – jedan dominantno kreiran u socijalističkoj Jugoslaviji odnosno Bosni i Hercegovini do devedesetih godina, a drugi, od devedeseth godina naovamo, s podijeljenim stavovima i pogledima prema ukupnoj bosanskohercegovačkoj prošlosti pa tako i prema ZAVNOBiH-u, što je više posljedica konteksta devedesetih nego samog ZAVNOBiH-a. I to je zapravo pitanje s kojim se praktično suočavamo svake godine – zašto se, iako je 25. novembar državni praznik, ne obilježava u svakom dijelu Bosne i Hercegovine. Zašto se ne tretira na ravnopravan način? Pa zato što političke elite ne prihvataju sve segmente bosanskohercegovačke prošlosti u njihovoj punini. Dakle imamo, iz političke perspektive promatrano, selektivan odnos prema prošlosti, vrlo često etnički ekskluzivan - samo iz perspektive vlastite etničke zajednice; nemamo uvid u cjelinu i ponekad ne želimo da ga imamo, što je takođe veliki problem jer se to onda reflektuje i na društvo. Dakle, nekada nešto treba promatrati i iz perspektive da se ZAVNOBiH vrlo često promovirao i afirmirao kao praznik, kao datum zajedničkih vrijednosti, a danas nažalost ovo  društvo nije na nivou tih vrijednosti, podijeljeno je društvo - ističe profesor Duranović.

Promišljajući da li je ipak moguće mijenjati tu paradigmu, on kaže da uvijek želi vjerovati da je ipak moguće, a takvo uvjerenje temelji prije svega na bosanskohercegovačkom povijesnom iskustvu. 

- Zašto je to važno? Vraćamo se na kontekst 1943. godine jer je tada, od svih varijanti koje su bile 'na stolu' kao moguće rješenje za Bosnu i Hercegovinu, opcija da ona bude ravnopravna federalna jedinica bila najmanje vjerovatna, a uspjela je - kaže Duranović.

To je jedno bitno povijesno iskustvo i povijesna spoznaja u razumijevanju dinamike istorijskog razvoja Bosne i Hercegovine jer pokazuje da nekada i ideje, odnosno programi i projekti koji imaju malo šanse na početku, vremenom mogu dobiti odgovarajuću poziciju. Naravno, taj dobitak zavisi o našem društvenom pa i političkom odnosu prema datumu konkretnom, odnosno prema prazniku kao simbolu države, ističe on.

- Vrlo često raspravljamo o tome zašto se 25. novembar ne obilježava kao Dan državnosti na cijelom prostoru BiH, zašto smo toliko podijeljeni. Zato što su nam neprihvatljivi - ili jednom dijelu ovoga društva su neprihvatljivi – zajednički i državni simboli a ako su i prihvatljivi, to je na minimalnim osnovama. Trenutno je stanje takvo, međutim, nekako vjerujem da dinamika odnosa koja će uslijediti u Bosni i Hercegovini u narednom periodu, koja može biti vrlo turbulentna i složena u smislu donošenja krupnih političkih odluka, naročito u kontekstu onoga što zovemo euroatlantske integracije, podrazumijeva zaista donošenje odluka koje će biti teške, bolne i koje će strukturalno mijenjati društvene odnose, dugoročno promatrano. Da u takvom kontekstu je moguće izgraditi drugačiji 'kalendar sjećanja', da tako kažem, koji ne treba i ne smije isključiti bilo koji segment bosanskohercegovačke prošlosti koji je u nekom ranijem periodu bio inkluzivan - zaključio je profesor Duranović.

Jer ZAVNOBiH je bio inkluzivan, ističe on, u smislu da promatra sve aktere bosanskohercegovačkog društva i da misli o svim članovima tog društva.

To je formula koja je vrlo često kasnije eksploatirana kao jedina moguća i potrebna Bosni i Hercegovini, pa i danas kada se raspravlja o ZAVNOBiH-u, vrlo često politolozi pa čak i neki politčki akteri kažu kako je zapravo ono što je rečeno na ZAVNOBiH-u 1943., a to je poznati naslov „Bosna je pronašla svoj put“, zapravo rješenje koje i danas može biti primijenjeno.

Da li će biti stvorena politička klima da takvo rješenje bude ponovno afirmirano, sasvim je drugo pitanje i tu je profesor Duranović manje optimist.

- Ali nekada je potrebno biti realan pa sagledati i zapravo prepoznati da društvo u kojem danas živimo, kontekst u kojem živimo, jeste bitno drugačiji od onoga u kojem je prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano. Ipak ne treba ostati u beznadežnoj poziciji, duboko vjerujem da individualno ljudi u ovom društvu imaju kapacitet i snagu, možda malo manje volje sada ali u nekom periodu kasnije će biti više, da prevladaju trenutne probleme i poteškoće za dobrobit svih nas kao zajednice. Jer ako to ne uvidimo, ostaćemo u zakovanim pozicijama iz devedesetih godina koje nas neće dugoročno nigdje odvesti nego ćemo biti taoci prošlosti a zapravo moramo biti fokusirani na budućnost - rekao je za Fenu profesor Duranović povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine.