Još jedna proizvodna sezona u Bosni i Hercegovini počela je bez optimizma. Dok priroda buja, domaći poljoprivrednici u problemima. Poskupljenja repromaterijala, niska otkupna cijena i neizvjesni poticaji postaju konstanta, a ne izuzetak.
Za većinu poljoprivrednika sezona počinje s minusom, a završava s neizvjesnošću. Iako se rizik podrazumijeva, sve češće se ispostavlja da ulaganje nema pokriće, jer kada dođe žetva, tržište diktira uslove koje ratari više ne mogu da isprate.
“Svake godine cijena repromaterijala ide prema gore, ali mi kao proizvođači moramo se prilagoditi. Dosta je veliki ulog pri samoj sjetvi, samo što se dosta puta desi da su, kad dođe žetva, cijene vrlo loše”, govori Damir Pavković, potpredsjednik Seljačkog saveza FBiH.
“Nama je sve skupo, kad gledamo na osnovu našeg mlijeka koje mi proizvodimo na selu, na osnovu nečega našeg što proizvodimo i prodajemo, ovo ostalo nam je sve skupo”, kaže proizvođač Petar Stevanović.
Cijene po kojoj se otkupljuje hljebno žito mizerna i ponižavajuća - upozoravaju ratari, kojih je zbog nerentebilne proizvodnje iz godine u godinu sve manje. Cijenama nisu zadovoljni ni majevički voćari.
“Radimo i moramo količinski nadomjestiti cijenu. To znači da moramo puno raditi. Imam oko 5-6 hiljada sadnica šljive. Jedino po tim uslovima - kad je velika količina - može se isplivati. Ukoliko imate malu površinu - bez obzira na to koliko velika cijena bila - u odnosu na radnu snagu, repromaterijal, đubriva, to je neisplativa investicija”, objašnjava proizvođač Zijad Smajić.
Na području Federacije podrška u vidu podsticaja postoji, a prizvođači ističu da su zadovoljni. S druge strane, u RS-u podsticajima ratari nisu zadovoljni, tvrde da ta sredstva, osim što su nedovoljna, često i kasne. Dođu u vrijeme kada su radovi u polju već završeni.
“Poljoprivrednici će morati sjesti i zapitati se, jer je ovo već treća godina kako mi u Semberiji poslujemo u gubitku i više ne možemo izdržati bez pomoći države”, poručuje Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
“Vakuum kod isplate poticaja stvara dosta problema proizvođačima. Naime, federalni program za poticaje je od 1. 10 do 1. 10. Onda, dok se donese novi program stvori se vakuum, ali nadamo se da će sada ljudi iz ministarstva obraditi sve zahtjeve, jer je program usvojen ima već mjesec”, ističe Pavković.
Dok se na papirima sklapaju agrarni budžeti, u zemlji raste samo briga. Jer kada proizvodnja stagnira ili se gasi, posljedice se ne broje samo u tonama žita ili litrama mlijeka, već u broju napuštenih kuća, ugašenih farmi i generacija koje odustaju od korijena.