30 godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Gdje je budućnost Bosne i Hercegovine? Građanska država, federalizacija, “modeliranje” i izvorni Dayton - što je rješenje? Kako do novog državnog Ustava? Jesu li razgovor, kompromis i dogovor mogući? Tko će riješiti status quo i permanentnu političku krizu? Gdje su u svemu globalne sile? Čeka li nas rasplet ili zaplet? Gosti u programu FTV-a bili su: Zlatko Hadžidedić, Vlade Simović i Martin Mikulić.
„Mi ne možemo postići dogovor ako polazimo od pogrešnih premisa, ako krećemo od modela kakav nigdje drugdje u Evropi niti na svijetu ne postoji i onda pokušavamo pomoću tog modela da postignemo dogovor. Dajte ovaj model bilo kojoj državi na svijetu pa ćete vidjeti da će proizvesti iste posljedice kakve je proizvela u BiH. Pod ovim ovakvim uslovima kakvi su zadati - da postoje etničke teritorije i tri etničke zajednice koje se posmatraju kao cjeline, dok su odstranjeni građani kao pojam u potpunosti iz te retorike – to je nešto što onemogućava bilo koju vrstu dogovora, osim dogovora da se te teritorije zaokruže i da svako ima svoju i da tu u krajnjoj liniji vladaju neki autokrati koji će raspolagati tim teritorijama kao svojom privatnom svojinom“, izjavio je Zlatko Hadžidedić, profesor političkih nauka.
„Belgija je građanska zemlja, bez obzira na to što ima mehanizme da ispuni grupno diferencirana prava, bez obzira na to što ima mehanizme upravljanja razlikama. Bez obzira na to što postoji Alansko otočje - Šveđani u Finskoj imaju svoju administrativnu jedincu, i to je građanska država. Italija sa Južnim Tirolom, sa njemačkim stanovništom, koji imaju svoju vladu, svoj parlament, govore svoj jezik - i to je građanska država. Ja tvrdim - Bosna i Hercegovina je građanska država, jer to je sve u setu građanskih prava. I tu, prije svega, treba otkloniti zbrku - mi već jesmo građanska država. Ono što neki zagovaraju u Bosni i Hercegovini - to je angloamerički tip demokracije, vestiministerski tip demokracije.
To je ovaj većinski tip demokracije, koji je, jednako kao što je to bilo u bivšoj Jugoslaviji, odgovarao najbrojnijem narodu. Blesavo je ako nosite veličinu 43 cipela, kupovati broj 45 ili 41 – tako je blesavo i od Bosne i Hercegovine praviti unitarnu državu, unitarno društvo, jer za to ne postoje nikakve pretpostavke. I što god budemo više negirali realnost, više ćemo ovako tapkati u mjestu i iz godine u godinu imati iste rasprave. Kada prihvatimo realnost, vratimo se izbornim načelima koje su dogovorili lideri 1995. godine, kada se vratimo pravorijeku Ustavnog suda BiH, implementiramo neke odluke iz 2016. godine, odluke koje uopće nisu implementirane - tada ćemo imati preduvjete da postanemo koliko-toliko funkcionalno društvo i država“, izjavio je politolog Martin Mikulić.
„Trivijalizacijom naučne rasprave i svođenjem politički nivo mi, zapravo, hranimo ovaj zaleđeni konflikt i ništa ne dobijamo. Samo ove oligarhije koje žive i parazitiraju godinama na mržnji mogu da imaju korist. Nebitno je li to nevladin sektor ili visoki predstavnik ili neka od političkih elita. Uvjeren sam - dok barem mi iz akademske zajednice ne postavimo minimum nekakvog koncenzusa oko toga kako da poštujemo naše identitete, kako da poštujemo naše zahtjeve za autonomiju ili za državom - u zavisnosti šta je čiji interes – neće ni naše političke elite. A dok one to ne postignu, imat ćemo i visokog predstavnika, imat ćemo nemali broj onih koji parazitiraju i žive, zapravo, na našoj mržnji i krvi. A, vjerujte mi, smrt, krv i mržnja su najveći biznis svugdje u svijetu, pa tako i u BiH“, poručio je Vlade Simović, profesor na FPN-u u Banjoj Luci.