Skoro će četvrt vijeka otkako je Zadranka Snježana Kopruner stigla u Travnik i izgradila uspješnu poslovnu priču, sa više od sedam stotina radnih mjesta.

Prepoznatljiva je i po podršci kulturi, izdavaštvu, sportu. Poručuje da moramo mijenjati percepciju i retoriku, svi zajedno, i političari, i mediji i poslodavci. Jer Bosna i Hercegovina, kaže, nije zemlja beznađa.

Lična priča i dolazak u BiH

Bosna i Hercegovina, o kojoj je znala jedino iz medijskih izvještaja te priča o Bosancima i Hercegovcima, koje nerijetko stvaraju predrasude, po dolasku u Travnik za nju je kaže postala veliko otkriće.

„Ja sam presretna što me je put doveo ovdje u Bosnu i Hercegovinu i što sam upoznala ove ljude. Bez njih takvih ne bi bilo ovog uspjeha“, kaže direktorica kompanije GS-TMT Snježana Kopruner.

Potencijal zajedništva

Za ljude s kojima zajedno gradi poslovni uspjeh u Travniku, ali i odnos u lokalnoj zajednici neuobičajen za ove prostore, ima osjećaj i razumije ih. Uz njih te prirodu i bogatu bosanskohercegovačku historiju, jasno je, kaže, da ovo nije zemlja beznađa, ali njena bolja budućnost ovisi od svih nas.

„Nekada, kada razmišljam o Hercegovcima kao jedinstvenoj zajednici, pri čemu pod tim podrazumijevam pripadnike sve tri religije, ja ih tako i posmatram, smatram da bi na Balkanu sigurno bili najjača pokrajina. Ljudi su izuzetno sposobni, i kao poslodavci i kao radnici, promućurni su, i vjerujem da bi tada Hercegovina bila u samom vrhu Jugoistočne Evrope“, smatra.

Pogled na identitet i historiju

A to jedinstvo ne samo  u Hercegovini, nego i cijeloj državi, otvorilo bi novu percepciju života i stanja, pa i pogleda na zajedničku prošlost koja je nerijetko predmet svojatanja.

„Što se tiče bosanske kraljice Katarine, bila sam više puta u Rimu na njenom grobu, gdje jasno stoji da je bosanska. Ono što je bosansko treba i ostati bosansko. To nije samo bošnjačko, to je nasljeđe svih nas i treba ga tako posmatrati. Mislim da Bosanci i Hercegovci imaju sve razloge da budu ponosni“, kazala je Kopruner.

Ponos ne krije ni sama jer, iako je prije dolaska imala predrasude, danas uz Zadar i Dalmaciju. Bosna i Hercegovina ima posebno mjesto. Kaže, ono što je postigla u Travniku, ne misli da bi uspjela u Zadru. Na zaključak da je onda dolazak ovdje i njen lični, ali dobitak za Bosnu i Hercegovinu, kaže:

„Nadam se da jesam doprinijela, sigurno jesam, a nadam se i da je Bosna i Hercegovina dobila. Nadam se da ćemo još dugo raditi različite projekte na zadovoljstvo svih građana u Bosni i Hercegovini.“